Nije se to odnosilo na vremenske prilike

Ponekad moram da budem pristrasan, iako izbegavam to ako je moguće. Naprosto, neki autori su toliko kvalitetni, a kod nas potpuno nepoznati, da bi bila šteta ako sopstveno oduševljenje njihovim opusom ne bih preneo dalje.

Tako se prenosi iskra, sve dok se ne zapali pristojna vatra.

Moj prvi susret sa delovanjem braće Finn desio se još početkom osamdesetih. Doduše, lako me je bilo namamiti. Engleska muzička štampa tog vremena naširoko se raspisala o čudnoj grupi koja dolazi sa Novog Zelanda. Split Enz je stvarao muziku koju je bilo teško opisati a lako konzumirati – rešenja su im bila sve drugo nego uobičajena. S druge strane, iza jednostavne pop/rock forme krile su se pesme koje nisu bile tek nabacan skup stihova – moglo se već tada videti da iza cele priče stoje iskusni autori.

I dok sam uživao u njihovim pesmama do kojih sam s teškom mukom dolazio, grupa se rasturila. No, Tim & Neil Finn nisu mirovali. Mlađi brat, Neil, zapalio je za Australiju i krenuo u avanturu poznatu kao Crowded House. Taj deo je već mnogo bolje poznat jer je “Don’t Dream It’s Over” bio planetarni hit. Kao i mnoge druge pesme.

U međuvremenu, braća su snimala solističke albume, ali i zajedničke. U kojoj god varijanti da su se zatekli, iza sebe su ostavljali odlične pesme tako da mi je bilo jako teško da se odlučim o kojoj da napišem nešto.

Crowded HouseFour Seasons in One Day” je singl koji je Crowded House objavio 1992. godine. Na prvu loptu, to je priča o Melburnu, gradu u kome se zbog klime za dan izređaju sva godišnja doba. Na drugu, kada se zagrebe malo dublje u stihove, mogu se pronaći različita značenja. Svaki dan donosi novi izazov, iznenađenje, šansu da se pronađe ono za čim se traga. Nailazimo na dobre i na loše stvari.

Ako se ne iskuse loše, kako ćemo znati koje su za nas dobre?