Carillion

U želji da svom delanju daju na „težini“, rokeri, mahom oni koji imaju formalno muzičko obrazovanje, često su posezali za temama iz „klasike“. Ili su se barem trudili da svoje radove upakuju u aranžmane koji su zvukom simulirali „klasiku“. Dosta takve muzike sam čuo, a rezultati su se kretali od, uglavnom, prosečnih, do totalnih promašaja.

„Klasičari“ se, radije, drže svog okruženja. Mada se dešavalo i da neko od njih zaluta u rokerske vode.

Gitarista John Williams nije samo virtuoz već i svojevrsni brend. Reputaciju vrhunskog izvođača zaradio je tokom šezdesetih, pa je u jednom trenutku poželeo da se poigra sa rokerima. Njegov album Changes (1971) nije epohalan, ali je ugodan za slušanje sa čudnim repertoarom – od Baha, preko Đanga, do Bitlsa.

Na njemu je svirala interesantna ekipa muzičara – Chris Spedding, Ray Cooper, Rick Wakeman, Danny Thompson između ostalih, a tvrdo jezgro činili su Herbie Flowers (u to vreme u Blue Mink), Francis Monkman (Curved Air) i čudesni perkusionista Tristan Fry (stalno zaposlen u The London Philharmonic Orchestra) koji je rado voleo da svira kao studijski bubnjar.

Wiliamsu je zajednička svirka očigledno prijala, pa je ove muzičare često koristio i u svojim Skynarednim projektima. Krajem sedamdesetih, dok su snimali jedan od njegovih albuma, Flowers & Wiliams su došli na ideju da formiraju grupu, a Monkman & Fry se nisu mnogo dvoumili. Dodali su još gitaristu na struju, Kevina Peeka i grupa Sky je bila rođena.

Zvučali su mnogo čvršće i rokerskije nego Williamsovi radovi, a koncerti su bili praznik za uši. Sve je to dobro prošlo u medijima i albumi su se prodavali, ali je osnovno pitanje ostalo da visi u vazduhu – kojoj publici se obraćaju? Mešavina klasične i muzike komponovane u tom maniru je dobra fora, ali ne pali na duge staze – postaje dosadno.

Šta god da su mislili, izdržali su petnaestak godina zajedno. I imali fantastičnih momenata, poput današnje pesme. Carillion je, inače, čudan instrument koji se retko sreće, napravljen od zvona.

A možda je Herbie Flowers mislio na nešto sasvim drugo dok je komponovao. To nikada nećemo saznati.