Po istočnoj Srbiji: Domet

Rudna glava

Treći dan na putu bio je malo mirniji, kretali smo se uglavnom u radijusu od dvadesetak kilometara.

No, to ne znači da je bilo išta manje uzbudljivo. Doručak koji su nam izneli u hotelu mogao je ‘ladno da podmiri celokupnu dnevnu produkciju jednog drumskog svratišta za kamiondžije, čista demonstracija sile naših domaćina iz turističke organizacije Majdanpeka. Odatle je usledio obilazak Crnajke – selo je ime dobilo, navodno, po tome što je majka Miloša Obilića, čuvši za njegovu pogibiju na Kosovu, išla po selu čupajući kose i uzvikujući “Crna majka, crna majka…”. Ručak je bio lagan – čorba od koprive i vlaška pita “plasinta”, taman da se okrepimo pred penjažu na brdo iznad gde nas je čekala jedna vlaška baba i njena magija, ali o tome u posebnoj priči…

Uveče smo bili gosti jedne vlaške porodice iznad sela Rudna Glava. Uz vlaški kačamak za večeru, saznali smo dosta o svakodnevnom životu Vlaha u okolini Majdanpeka. Pažnju mi je privukla zanimljiva scena – samo na jednom mestu u kući, uza zid, moguće je uhvatiti signal mobilne telefonije, te su ukućani prinuđeni da obavljaju telefonske razgovore samo ovako kako se vidi na priloženoj fotografiji.