Leteći čovek

Dolazi novi superheroj, ali ovaj postavlja sopstvene uslove i sprečava svaki oblik komunikacije. Za neke zagonetka, za neke izvor straha. Hoće li i dalje drugi smatrati superherojem? Hoće li biti otkriven ključ njegovog izbora? Postoji li šansa da se ostvari kontakt?…

Pitanja, pitanja…

Srećom, nije svaki akcioni film pravljen za morone, kao što se danas radi u Holivudu.

Gledajući ovaj kratki film i prisećajući se još nekih koje smo ovde gledali, nameće mi se misao o budućnosti kreativnog filma. Očigledno, ovo je napravljeno bez troškova koji za ovakve radove danas u Holivudu iznose preko milion dolara u minutu (proverite cene današnjih blockbuster filmova, prisetite se koliko su ovisni o specijalnim efektima kako bi prekrili nedostatak ideje i uverićete se). Američki film će preživeti isključivo zahvaljujući gerili, iz koje će se rađati neka nova kreativnost. To je ona vrsta stvaralaštva kakvu ljudi prepoznaju kao nešto zbilja novo, bez realne potrebe da kompletna filmska ekipa visokobudžetnog filma hoda svetom i hvata svakog za rukav objašnjavajući mu kako je baš ovaj film za koji su upravo potrošili dvesta miliona dolara zaista nešto novo i kao takvo, dakako, potrebno čovečanstvu.

Primera radi, stalno se setim kako je Tarantino, tokom snimanja svog prvog filma Reservoir Dogs (1992) otkazao snimanje scenu pucnjave ispred draguljarnice koju je ekipa opljačkala, gde je bilo nekoliko važnih veznih detalja – jer je trebalo da u pucnjavi prsne staklo izloga, a novca za novo staklo za izlog nije bilo. Scena je zamenjena zvukom dešavanja i referenciranjem detalja u dijalozima. Da li je to naškodilo filmu? Naprotiv!

Takođe, očigledno je i to da je ova priča originalna i lišena većine stereotipa natopljenih jebenom političkom korektnošću. Štaviše, u priči dominira humana crta, a ne stripadžijska mitomanija preuveličanih simbola. Dobro de, preostao je stereotipni obrazac nedodirljivog lika posebnih moći koji sam za sebe odlučuje o tome šta je pravedno, a šta nije, čime on upućuje kritiku dekadentnom društvu. Ali, to je ipak samo predložak, a ne suština – a pogotovo ne umetnost radi umetnosti, u koju je Holivud nepovratno zapao i temeljno ukopao skoro sve franšize i sad kopa tunel kroz blato.

I najzad, princip viralnog širenja ovakvih radova, koji je sasvim kompatibilan sa navikama današnjeg konzumenta filmova, doprinosi utemeljenju neprekidnog stvaranja jedne nove kategorije filmskih stvaralaca, onih koji čvrsto veruju u to što rade i sada tome mogu da se posvete bez potrebe da ubeđuju neke idiote u skupim kancelarijama zašto je njihovaideja vredna pažnje. Ti mstvaraocima je najzad dat otvoren medij na kojem mogu verodostojno da prikažu to što imaju, privlačeći pažnju posredno. Oni to čine najpre kroz rastuću popularnost na društvenim mrežama, a zatim i na portalima za prikupljanje sredstava (kickstarter i slični) koje će potrošiti na nezavisnu produkciju ili kao novčano učešće u nekoj većoj produkciji.

A šta će im pare za veliku produkciju, pored živog Holivuda koji je bogatiji od pola država sveta? E, pa čak i Holivud danas radi po principu banke: logistika pripada studiju (banci), ali svi troškovi su tvoji; ti studiju (banci) plaćaš i pristup i troškove izrade, usput potpisuješ razne papire u kojima se natenane odričeš svog ulaganja i na kraju postaješ rob studija (banke), a onda čekaš svoj red da svi oni resursi studija (banke) prorade u tvoju korist. Kada se desi uspeh, studio (banka) vredno oljušti glavninu zarade tako da glavnina ostane tamo. Kada do uspeha ne dođe, pojede vuk magarca: studio (banka) otrese nelagodu sa sebe i pusti stvaraoca niz vodu, da slavno propadne u svojoj umetnosti.

Drugim rečima, iako se nezavisno filmsko stvaralaštvo formiralo do tolike mere da može da proizvodi ideje, još uvek ne može da proizvodi velike filmove, jer veliki sistemi drže monopol na eksploataciju filma. Drugim rečima, najpre je potrebno da Holivud propadne. To se, nažalost, neće desiti, jer i nad velikim ima veći; japanski kapital je vlasnik skoro trećine Holivuda, a zuje tuda i neke druge krupne zunzare. Vrzino kolo nastavlja da se vrti. Ne čekajte čudo: uživajte u malim filmovima, svima u inat.