Otkrivanje Beča: Otkad se tamo koriste tableti…

Veća fotografija je ovde.

Sedeli smo na stepeništu zgrade Parlamenta Austrije i kulirali. Slikao sam polako, nisam morao da žurim, dan je bio potaman i taman smo ogladneli od silne šetnje kad smo odlučili da ćemo ručati kobasice na ulici, sve sa pikslom piva, jer sve nam je bilo baš toliko slatko tog dana. Sedim tako, blenem bez neke namere i tek posle par minuta shvatim da tačno pred sobom imam scenu vrednu foto-eksploatisanja. Namontiram Cevuljagu, otvorim joj blendu do balčaka da bih skratio polje oštrine, nađem tačan kadar i lagano štriknem. Uradio sam još dva-tri snimka, ali predosećao sam, a kod kuće se tako i pokazalo, da je taj prvi snimak bio perfektan.

Problem sa ulicama Beča, pogotovo u zoni ovih monumentalni građevina, jeste taj što istraživanje samo jedne lokacije može da potraje satima. Srećom, ne moramo više da šparamo film u fotoaparatu, kao što smo osamdesetih radili kao studenti po Pešti, nego izdevetam sve što se izdevetati može. Problem je, međutim, što neko mesto zaista treba upijati neko vreme, razgledati ga polako sa različitih mesta tokom dužeg vremena, pa se onda konačno opredeliti za scenu. Fakat, da smo seli samo nekoliko metara levo ili desno, ja ovu priliku ne bih ni primetio.