Plutanje

Drank away the rest of the day
Wonder what my liver’d say
Drink, thats all you can

Valjda nam još nisu sve lađe potonule. Thinking smile

Da li je neko od ovde prisutnih slušao grupu Fastway? Nije? Nisam ni ja, ali je moram pomenuti. U njoj je započeo karijeru David King, glavni junak današnje priče. Društvo su mu pravili “Fast” Eddie Clarke (ex-Motorhead) i Pete Way (ex-UFO). Dakle, reč je o najžešćoj heavy metal krljačini. Nisu se nešto proslavili.

Društvo se razišlo posle nekoliko albuma, a King je zadržao ugovor sa diskografskom kućom, koja je pred njega izašla sa “nepristojnom ponudom” – predložili su mu da peva u grupi Jeffa Becka!

Mrtav ’ladan, odbio ih je.

King je imao nešto sasvim drugo na umu. Okupio je nove muzičare i vratio se svojim irskim korenima.

FloatFlogging Molly nije ništa novo i originalno, ali je poprilično dobro. Recimo, nešto slično su radili i The Pogues, a u mnogim pesmama će zazvučati kao naši Orthodox Celts. Repertoar je očekivan – red irskih poskočica, red pijanih pesama. Ili pesama o piću. Uglavnom, sve je veselo & zabavno.

Ima i izuzetaka. “Float” je jedna od onih gorkih pesama o gubitnicima koji se dave u životu i pokušavaju da održe glavu iznad vode.

Nisam siguran da u takvoj situaciji piće išta pomaže.