Vukotinjanje (XI): KAMELEON VULGARIS

Mislim da je švercer; bar tako na prvi pogled diluje.

Vidjeti ga iza kamena, to je otkriće.
Zar? se tako predstavlja autentično biće. 

Taman pomisliš: znaš mu boju i svaku šaru –
preruši se, nema ga više u tom ataru. 

Nevidljiv, periskopira krš u zoru ranu;
vidi prozeble muve kao na dlanu. 

kameleon

Lepljiv jezik kad priprema za brzi napad,
desnim okom pilji naviše, lijevim na zapad. 

Pred muvom: smrtni žalac koji će da premosti
njene nevine dane odavde do vječnosti.

Insekt putuje kroz ždrijelo do prazne utrobe;
kosmos mu se sveo na smradno crijevo rugobe.

Riječju jednom, elem, gadna je kreatura on:
bezlični, svebojni, razroki kameleon!

(I uvek mi pričaju šarenu priču staru:
nema ga ovdje, samuje na Madagaskaru.)

Vukota Babović

(Naše gore lisci, Ošišani jež 1998.)