Riba na suvom

Pre nekoliko nedelja, u diskusionim grupama zaljubljenika u malo komplikovaniju muziku, pronela se vest da je Chris Squire teško bolestan. I još jedna, da je Johnu Wettonu izvađen poveliki tumor, srećom benigni. Kao veliki zaljubljenici u stvaralaštvo ove dvojice, Šef i ja smo ostali nemi. Tešili smo se te večeri ovim arhivskim snimkom.

Nismo ni slutili da će se Squire preseliti na Neko Bolje Mesto tako brzo. Sad smile

Ostade mi samo da i ja napišem koju…

Iz današnje perspektive, sve mi izgleda drugačije. Period između 1970. i 1975. godine mi je bio potpuno šašav – pošao sam u srednju školu, otkrivao sam život & muziku na najrazličitije načine. I još sam uvek išao u muzičku školu i svirao.

U takvim okolnostima sasvim je normalno da me je zanimala “progresivna” muzika. A gde je progresiva iz tog doba, neizbežna je i grupa Yes. Jes’ da sam ih slušao, ali sam se najmanje na njih primio.

Priznajem im da su impresivnim albumima The Yes Album (1971), Fragile (1972) & Close to the Edge (1972) pomerali stvari napred, ali su potpuno usrali motku sa pretencioznim, dvostrukim, Tales from Topographic Oceans (1974). Rezigniran tim fijaskom, Rick Wakeman ih je napustio. U potrazi za novim klavijaturistom, angažovali su Patricka Moraza i praktično ubili grupu koja je u ovom žanru najviše obećavala – Refugee.

Na albumu Relayer (1974) pokazalo se da su napravili najbolji mogući izbor – Moraz ih je vratio iz mrtvih, ali se osećao zamor kod svih članova, pa su rešili da naprave pauzu. Puni love & na vrhuncu slave, okrenuli su snimanju samostalnih albuma.

Fish Out of WaterO većini ovih ostvarenja ne vredi trošiti reči – megalomanski zamišljeno, neinspirativno i dosadno. Obraz su osvetlili Moraz sa Story of (1975), jednim potpuno neverovatnim albumom koji Amerikanci nikada neće razumeti, i Squire sa Fish Out of Water (1975). Naziv albuma je inače zgodna igra reči – “Fish” je Squireov nadimak, a ovo “Out of Water” bi, valjda, značilo bez pratnje matične grupe. Eye rolling smile

Album otvara današnja numera “Hold Out Your Hand” i dobar je uvod u ono što se na njemu može čuti. Očigledno je da su u Squireu različite muzike pevale po glavi, samo je to trebalo dobro spakovati. Oslonio se na proverene ljude – Moraz je itekako zaslužan za pojedine aranžmane, a u ritam sekciji društvo mu pravi Bill Bruford – jedan od onih retkih bubnjara koji sviraju ovaj instrument.

“Riba na suvom” je jedini solo album koji je Squire snimio. Bilo je tu još nekoliko kolaboracija sa drugim muzičarima tokom proteklih decenija, ali one nisu vredne pomena. Činilo se da je poslednji projekat koji je uradio sa Steveom Hackettom (pod benastim nazivom Squackett), Life Within a Day (2012), uvod u neku novu, zanimljiviju priču i da će se razvijati i dalje od povremenih Squireovih gostovanja na Hackettovim albumima.

Na žalost, smrt je bila brža.

– * –

Danas ispratih na Neko Bolje Mesto i druga iz razreda, Tabu. Nije svirao, ali je bio virtouz sa skalpelom u ruci. Ovaj prilog posvećen je njemu.