432 hiljade kilometara kvadratnih deonica na sat koridora godišnje

Ovo je verovatno najgluplji naslov u istoriji Suštine Pasijansa. Ma neka i jeste, samo dok je bar… a jeste sigurno… tačan!

Čudna je despotija ova naša zemlja, ili čija li je već. Pre svega, moramo priznati da je uspešna, mislim despotija. A kako i ne bi, kad ima(mo, ju, kako vam drago) sasvim odličnog despota i sasvim neuspešne dspote. I šta ću im ja sad? Baš ništa. Nego… sviraj, mali.

Iskakanje voza iz šina, usporavanje ionako male brzine zbog probijenih rampi na pružnim prelazima – uobičajene situacije na srpskim prugama. Nekada je, kažu mašinovođe, pravi poduhvat popraviti i najmanji kvar.

Ovako kaže moj omiljeni portal za praćenje vesti, B92. Oni su medij za prenošenje novosti i stoga su, svakako, generator događaja i verni čuvar koncepta trenutnog stanja – dakle, despotije. U čemu imaju puno iskustva, blago nama, evo već 15 godina. Jer kakva je stvarna šansa da mašinovođa nazove mesto na kome put seče prugu pružni prelaz? Ama nikakva. Ovaj veseli što je kuckao vest ili je samostalno zamislio da se mašinovođa nešto prevario (Šta zna vozač voza kako se zovu stvari uz šine?) ili je moj omiljeni portal unajmio lektora. Ako je ovo drugo… nemojte više nikad.

“Što se tiče radnika koji su uključeni u održavanje pruga i saobraćaja vozova, tu maksimalno ljudi rade svoj posao, ali sve se završava na višem nivou, znači kada se prosledi takav problem na viši nivo, onda dolazi odgovor da nema sredstava, nema para i onda tu najviše koči”, kaže Milivoje Ravnjak iz Sindikata mašinovođa Srbije.

Infrastruktura Železnice Srbije, a pre svega ekipa iz SS deonica čvora Beograd, srdračno pozdravlja kolegu iz Srbija Voza/Karga (nepotrebno precrtati), zahvaljuje mu na podršci i obećava da će sve moguće – dakle manje-više nikakve, kao što i sam zna – napore uložiti u uređivanje navedenog stanja.

Koče i vozovi. Čak i pri brzini od 30 kilometara na sat dešava se da iskoče iz šina. To se, u prethodnih godinu i po dana, desilo dva puta na pruzi Beograd-Subotica, u Čortanovcima i Inđiji. Zato priče o brzinama od preko 150 na sat mašinovođama zvuče smešno. Za političare, ta tema uvek je aktuelna.

Joooj, Vukobrate… Ali ne! Ne pitajte ko je Vukobrat. U despotiji živimo, svi smo mi pomalo vukobraća.

“Vi ste i u načelnoj raspravi vrlo olako, vrlo površno izjavili kako ste vi zatekli ne znam kakvo stanje železnice od Demorkatske stranke, a onda ste vašim doprinosim i veoma posvećenim radom dovedi do toga Železnica danas u Srbiji cveta, da vozovi idu preko 120 km na sat, ali samo niste rekli gde”, kaže poslanik DS-a Jovan Marković.

Topi se čoveku srce od koncepta opozicionog delovanja koje se bazira na cinizmu. Izdvojeno mišljenje poslanika dspota Markovića je konstruktivno, pomaže raspravi, vraća veru u poslaničku instituciju, podiže optimizam, čime privlači strane i domaće investicije. A je l’ vidiš sada, Markoviću, vidiš li da je cinizam poslednje utočište onih kojima trne u jajima, urinarnih pacijenata takoreći?

“Da, tako je. Nasledili smo jadnu železnicu od vas, sada već je završeno 65 kilometara železničke pruge koja je modernizovana na prosečnih 120 kilometara na sat, sa onih 30 koliko je bilo kad ste bili vi. A do kraja godine počinje modernizacija na tri deonice na južnom delu koridora 10 i za godinu dana mi ćemo modernizovati 120 kilometratra železničke pruge koja će ići 120 kilometara na sat”, odgovara ministarka saobraćaja Zorana Mihajlović.

Razumete li sada, dragi čitaoci? 120 kilometara puta 1o kilometara na sat puta tri deonice puta jedna godina je tačno 432 hiljade kilometara kvadratnih deonica na sat koridora godišnje. Šta ću vam ja.

Kada će severni deo koridora 10 stići na red, nije poznato. Ipak, Železnice Srbije i pokrajinska vlada letos su počele pregovore o rekonstrukciji pruge Beograd – Subotica, i to one deonice koja prolazi kroz Banat. Ta pruga poslednji put je remontovana 1935.

Potpuno je odlično kada pročitate pasus u kojem vam savršeno ništa nije jasno. Kako je moguće da prugu niko nije remontovao 80 godina, uključujući tu i kompletni Drugi Svetski Rat, sa sve 20 miliona poginulih Rusa? Kakvi su to jebeni pregovori države sa sobom i predsobljem? Neverovatno. Primetite, ipak, da reč jebeno ukazuje da pasus u kome vam ništa nije jasno ipak generiše određenu nervozu.

“Onda smo razgovarali o varijanti da pokrajina finansira projektnu dokumentaciju, a republika da isfinansira izgradnju pruge i sve zavisi od Železnica Srbije, konačnu odluku donosi Železnica Srbije i republička Vlada”, kaže pokrajinski sekretar za privredu Miroslav Vasin.

Pokrajina finansira, a republika isfinansira…

Ta pruga trebalo bi da bude alternativni pravac, dok traje izgradnja pruge Beograd-Budimpešta. Nezvanično saznajemo da je Železnica, navodno, odustala od ove ideje.

… Molim? Pa ovaj… onaj…

U Železnicama Srije ostali smo uskraćeni za odgovore na nekoliko pitaja u vezi sa stanjem pruga u Srbiji. Između ostalog i za pitanje kada će početi rekonstrukcija pruge Beograd-Subotica na koridoru 10.

U pičku materinu, četiri pasusa i odjednom ništa. Problem stvara, kako je svojevremeno ukazivao Kišon u epizodi sa trikomatima, protok vremena. Prosto, što više vremena prođe tokom koga čovek ne uočava nikakvu promenu stanja, to mu sočnija psovka silazi sa usana.

Jedna od najbržih deonica na Koridoru 10 je od Šida do Beograda, ali samo levi kolosek. Tu se vozovi kreću od 80 do 120 kilometara na čas. U toku je remontovanje pruge Golubinci-Ruma, iz ruskog kredita. Zanimljivo je da radovi na 18 kilometara pruge traju već osam meseci i još nisu završeni.

Čudna je despotija ova naša zemlja, ili čija li je već. Pre svega, moramo priznati da je uspešna, mislim despotija. A kako i ne bi, kad ima(mo, ju, kako vam drago) sasvim odličnog despota i sasvim neuspešne dspote. I šta ću im ja sad? Baš ništa. Nego… Da li vozovi od Rume do Golubinaca ili od Gilja do Ćuprije ili od Kovačevca do Sopota Kosmajskog zaista putuju brzinom od 120 kilometara na čas? Pitam se, da li bi to moglo nekako da se proveri? Hmmm… možda da pošaljemo nekog manje upadljivog od zanosne plavuše koja se često mota po televizoru na početnu stanicu, neka tamo sedi i izmeri vreme polaska voza, dok neko drugi čeka u krajnjoj stanici… pa onda uporedimo vreme i izračunamo brzinu voza? Znate već, rastojanje podeljeno sa vremenom i te stvari.

Hoće li to neko učiniti? Despoti? DSpoti? Mda.