Ateisti ante portas

E da mi je neko rekao da ću da branim onu komendiju zvanu Ateisti Srbije, zapanjio bih se onoliko. Kad ja tamo, a ono međutim

Žali mi se čovek kako postoji ozbiljna opasnost da članovi udruženja Ateisti Srbije ispadnu najveći licemeri i kukavice koje je Sunce ogrejalo. Kaže – nije u redu što Ateisti Srbije napadaju samo Srpsku pravoslavnu Crkvu. Brine – oni drugi, posebno oni što pucaju u novinare i skaču po spomenicima kulture u vlasništvu SPC, kao da su šugavi, kao da ne postoje. Upozorava – negativna diskriminacija je to. Moli –  malo više pažnje da Ateisti posvete drugim, miroljubivijim verskim zajednicama.

Nezgodno. Nego da pustimo muziku pa da vidimo može li se stanje raščistiti.

Život u ovoj našoj, ili čija li je već, despotskoj Srbiji podrazumeva neke neupitne činjenice. Logična je to stvar – život u bilo kojoj, bilo čijoj zemlji, bilo despotiji ili skandinavskoj demokratiji, podrazumeva da čovek svakog jutra ne uči sve iz početka. Velika većina stvari je manje-više ista ili se menja dovoljno sporo da tek naša deca primete kako su im roditelji neumoljivo zastareli. Pa šta je to u Srbalja neupitno? Rezultati najsvežijeg popisa građana ukazuju kako je osam do devet od deset građana koje sretnete na ulici pravoslavne vere. To je jedna respektabilna grupa. Nesumnjivo je da živeti u Srbiji, u dobru i u zlu, znači biti okružen pravoslavljem.

A zapravo, situacija je i drastičnije verujuća: ako bliže pogledamo podatke sa tadašnjeg popisa, pa saberemo sve podatke koji pripadaju eksplicitno verujućim stanjima dobijamo 94,37%. Dakle, u ovoj našoj, ili čija li je već, despotiji 5,63% ljudi recimo da ne veruje u neku višu silu (ateisti, agnostici, oni koji se nisu izjasnili i nepoznato). Zamislimo, dalje, da su svi ovi ljudi, nazovi-nevernici, aktivni članovi udruženja Ateisti Srbije. Pitanje glasi: čemu drama? Kakvu to društvenu moć može da ima – i u stvarnosti ima – 6% ljudi? Kakve veze ima šta mlatara šaka jada?

Toliko je 95%

Fingiranje nemoći čopora vukova suočenog sa dve vezane koze sport je sa dugom tradicijom u Srbalja. Poslednjih dvadesetak godina razrađen je i automatizovan. Poznate srbijanske izdajice koje su toliko zla učinile malom i napaćenom narodu tokom kritičnog trenutka u trajanju od par decenija su po pravilu žene: Sonja Biserko, Nataša Kandić, Žene u Crnom, Brankica Stanković. Mnogi nam je super-muž političar sedeo na obali reke Pjedre i ridao povodom nepravednih i ničim izazvanih događaja koje su svojim ogromnim finansijski-lobijskim mogućnostima potpomogle, ako ne i od početka indukovane navedene suknjičave snage žensko-veštičije mraka i bezumlja. I šta? Ništa. Prođe neko vreme, istrči Insajder, ispostavi se da se kralo. I šta? Ništa.

Ova vrsta dramatizacije je svakako nacionalistička. Ukoliko neka ideja ima 60% većine, nacionalizam zahteva 90%. Kada tu granicu dostigne, ispostavlja se da preostalih 10% živcira mnogo više nego prethodnih 40%. Zato se ide na 99%. Kada se stigne dotle, preostali 1% je u svakom trenutku na ivici preuzimanja vlasti, pa je neophodno doseći 100%. Nažalost, apsolutnost se ne može dostići zato što što je više ljudi okupljeno oko ideje, to se među njima traži viši nivo posvećenosti.

Nacionalističko društvo uvek pronalazi izdajnike. Proces nacionalističkog pročišćenja nikada je prestaje. Razlog za ovo je jednostavan: svrha nacionalizma je samo novac, koga nikada nema dovoljno, pa sa porastom nacionalističke mase mora doći do porasta kriterijuma. Videli smo to u slučaju Fajgelja koji u ovoj našoj, ili čija li je već, despotiji nije bio dovoljno Srbin. Ej, Fajgelj nije dovoljno Srbin! U Hrvatskoj budaletina formira crnokošuljaške jedinice čija je skraćenica SS. Zato što je poseban nacionalista? Ma ne, već zašto što pokušava da bude veći nacionalista od predsednice Kitanović. U Srbiji je užasno što će Nedić biti rehabilitovan? Pa šta, kad je već Draža prešao tu golgotu. Ali Nedić je gori od Draže? Nije, nije.

Odnos društva prema mizernim društvenim grupama kakve su homoseksualci ili ateisti važan je pokazatelj nivoa nacionalizma. Ali nije i najvažniji. Najvažniji pokazatelj nivoa nacionalizma u društvu je pamet. U glavu.