Čekerevac nije matematičar

Subjektivan sam, pa šta.

Pošteno govoreći, nije lepo reći da se ne može bogznašta očekivati od teksta koji potpisuje kakav Čekerevac. To mu dođe nekakva ad hominem formulacija, neprijatna generalizacija, nekakvo nakurčeno očekivanje da samo ovi ili oni Hadži iz kruga dvojke umeju da čitaju i sledstveno da pišu. Ne radi se o tome, svakako, ili se bar o tome ne radi u mom slučaju. Nezgodacija nastaje kada se uoči pravilo – a ljudska su bića jako, pa čak možda i previše – dobra u uočavanju obrazaca. Tako čovek dobre volje mora da primeti da postoji korelacija između rogobatnosti – takoreći prekodrinosti – prezimena i pada kvaliteta pisanja.

E sada je pravi trenutak da, pogađate već, pustimo muziku da bismo bistrili problem.

Dakle Baboviću, šta si se navrzao na čoveka, ni tvoje prezime nije od najslavnijih? Da vam priznam pošteno – iznervirao sam se. Celog života trpim opravdanja kako je matematika nešto neverovatno komplikovano. Ne kažem, ima tu zapetljancija. Ali procentni račun to nije. Dođavola, svaka baka sa Kalenić pijace savršeno zna koliko košto trista grama nekog zeleništa ako je jedan kilogram 52 dinara. Tehnika je jednostavna: postavimo – bilo na papiru ili malo zamislimo – proporciju: ako je hiljadu grama 52, onda je trista grama prokleti x. Rešenje je 52 puta trista podeljeno sa hiljadu, odnosno 16 dinara. Date baki 20 dindži i svi srećni. Ne razumem kako ovo neko može da ne zna. Kako žive takvi ljudi, nikada ne kupuju ništa na meru?

A onda otvorim novine, kad tamo, M. Čekerevac potpisao tekst u kojem piše:

Ukoliko bi se broj parlamentaraca prepolovio sa 250 na svega 125, ušteda za budžet bila bi minorna, svega 0,000025 odsto, kaže Mladen Jovanović.

Ovo odmah bude čoveku sumnjivo – aman i zaman, 0,000025 odsto je baš malo – ali hajde, imajmo u vidu da je u pitanju subota ujutru, ko će da ustaje i proverava koliki je budžet Republike Srbije. Čitam dalje, a ono:

IMG_20151024_102547-1

Pre svega, majka mu stara, čak i 0,000025 odsto jeste nekakva ušteda. Pitanje „da li je 0,000025% ušteda“ mi zvuči kao čuvena vremena Velje Ilića u kojima se brinuo što njegovi kradu, pa ih je upućivao da ipak pređu na plemenitiju umetnost kraduckanja. Iliti, ako je sve što možemo da uštedimo 25 milionitih delova procenta, bolje je da ne štedimo. Ma idi.

Nego da se vratimo temi. Fascinantna je činjenica da se čovek koji piše tekst ne zapita, ne bude elementarno zainteresovan da proveri ispod čega se potpisuje, da li informacija koju daje ima ikakav smisao. Tok misli ide valjda ovako:

„Ako 250 poslanika košta 5 miliona evra, onda polovina tog broja košta 2,5 miliona evra. Ako je budžet B tačno 100, onda je 2,5 miliona evra 0,00025, pa je budžet Republike Srbije B jednak 250 miliona evra podeljeno sa 0,000025, a to je 10000000000000 evra, odnosno deset hiljada milijardi evra. Na prvom sajtu koji Google daje na pretragu „budžet Republike Srbije 2015“ vidi se da rashodna strana čini cca 1100000000000 dinara, odnosno ugrubo 10 milijardi evra. Izvinite, izvori priče moje, negde ste se preračunali za tri nule!“

Ne i kod M. Čekerevca. On je završio tekst, ustao i mirno otišao kući. Briga njega što će sutra Ljilju Smajlović blagi naš, ili čiji li je već, despot da pita „Znaju li ti novinari matematiku i jesi li im smanjila dnevnice?“. Neće, šalim se ja. Jebiga.