Fliperaš

Ever since I was a young boy,
I’ve played the silver ball.
From Soho down to Brighton
I must have played them all.
But I ain’t seen nothing like him
In any amusement hall
That deaf dumb and blind kid
Sure plays a mean pin ball

Teško da je bilo koji ozbiljan roker propustio da navije današnju pesmu bar nekoliko stotina puta, ali iznenađenjima nikada kraja.

Slušao sam i Metallicu u bluegrass varijanti & još koješta od klasičnog rock & rolla čega su se nekii mladići dohvatili, ali nešto ovako nisam. Uglavnom, ovakvi ispadi se završe na nivou dobrog štosa koji “radi” za nekoliko slušanja, ali ovakva verzija čuvenog albuma je potpuno iznenađenje.

Tommy (1969) je rok opera grupe The Who, koja je, svojevremeno, raspametila publiku & Tommy - The Hillbenderskritiku terajući je da se pita može li se i na taj način dobro prašiti. To je muzička priča o gluvom, slepom & nemom dečaku na koju se publika odmah primila, a kada je 1975. godine magični & nepredvidljivi režiser Ken Russell snimio film po ovome predlošku, sve se preselilo u sferu muzičke fantazije.

I postala klasik.

Ne treba podsećati da je Elton John briljirao u filmu izvođenjem ove pesme i da je ona od tog trenutka postala obavezni deo njegovog koncertnog repertoara.

The Hillbenders su sjajni bluegrass muzičari koji su se dohvatili nemoguće stvari. Snimili su album Tommy: A Bluegrass Opry (2015) u koji je uložen veliki trud. Očigledno je da oni vole muziku grupe The Who i da su se svojski potrudili da sve zazvuči malo drugačije.

Al’ stoji im “k’o piletu sise”.

Zato im je bolje da se drže muzike na kojoj su odrasli, a Fliperaša ostave Eltonu Johnu.