Biografija čini čoveka

Big birds fying across he sky
Throwing shadows on our eyes
Leave us
Helpless

Zamislite to: čovek se rodi, bavi se, čini. U nekom trenutku se okrene iza sebe, obično jer mu traže da rezimira svoje trajanje. Ono što u tom trenutku čovek učini, način na koji sebe kompresuje u prostor oivičen formatom praznog papira, njegova je esencija, pa šta god to značilo.

Nešto iskusniji, ako razumete ovu igru reči, čitaoci muškog pola će se možda (sic!) setiti da su prvo suočavanje sa ovim problemom doživeli na regrutaciji. Naime, tamo se očekivalo da se u pismenoj formi odgovori na dva bezobrazna pitanja: 1) Ko sam ja i 2) Šta bih želeo da budem. Tačan odgovor na prvo pitanje je, svakako, ime i prezime, a na drugo će posao završiti bilo šta iz palete zanimanja Fonda za zapošljavanje. Međutim, jedno je vojska, a sasvim drugo stvaran život – što valjda znaju svi osim vojske.

Sada je vreme da konačno izgovorim šta sam naumio – ali, ipak, da pustim jednu razbistravajuću muziku:

Bespomoćni, no kako drugo. Nego, šta smo ono imali? Ah, da: prof. dr. Velimir Avramović će zaista gostovati u galeriji Trag, povodom promocije knjige Agape (antologija ili 1 i 2, nisam siguran tačno) novinara Aleksandra Gajšeka, čiji televizijski serijal Agape srećnici bez kablovske televizije i van teritorije Beograda ne prate.

Nikada ranije nisam čuo za profesora Avramovića. A i što bih, ne moram sve znati. No, dozvoliću sebi da pretpostavim kako je neko nekada tražio od poštovanog profesora da napiše svoju biografiju. Takođe, želim da verujem da je galerija Trag precizno prenela taj tekst (ovo pre svega jer veoma poštujem trud ljudi okupljenih oko ove galerije), što i ja činim.

* * *

Prof. dr Velimir Abramović, jedan od vodećih svetskih istraživača Nikole Tesle i poznati filozof, je diplomirao 1975. filmsku i TV režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu; magistrirao 1983. teoriju kulture na Fakultetu političkih nauka i odbranio doktorsku disertaciju „Problem kontinuiteta u prirodnoj filozofiji Lajbnica i Boškovića” na Filozofskom fakultetu Univerziteta „Kiril i Metodije” u Skoplju, u oblasti filozofije nauke (ontologije i gnoseologije).

Usavršavao se 1984. u Kopenhagenu, 1987. i 1999. u Amsterdamu i 2000. u Giessenu, Nemačka. Profesor po pozivu na Univerzitetu u Padovi, Italija, Visokoj školi za arhitekturu Bauhaus, Dessau, Nemačka, Odseku za istoriju i teoriju pozorišta Univerziteta u Giessenu, Nemačka i Visokoj državnoj školi vizuelnih umetnosti Rijks academie u Amsterdamu, Holandija.

Izabran u zvanje docenta 1989, vanrednog profesora 1993, a od 2002. godine je redovni profesor na Katedri za teoriju i istoriju Akademije umetnosti BK, za predmete Istorija filma, Teorija Filma i Estetika.

Učestvovao na brojnim simpozijumima i držao predavanja i kurseve u zemlji i inostranstvu iz oblasti teatrologije, savremene teorije filma, savremenih medija, teorije vizuelnih umetnosti, pitagorijske estetike, istorije filma. Održao plenarna predavanja po pozivu na Simpozijumu o kosmologiji, Padova, Italija, Simpozijumu o avangardnoj upotrebi savremenih medija, Dessau, Nemačka, i na Ruskom Temporološkom seminaru Univerziteta Lomonosov, Moskva.

Korespodent je i predsednik sekcije za Holandiju i Belgiju Tesla Memorial Society iz Njujorka. Jedan je od osnivača fondacije Stichting International Academy of Universal Science u Amsterdamu, gde je izabran za potpredsednika i gostujućeg profesora.

U toku 2002. formuliše osnovu svojih filozofskih pogleda na stvarnost i logički i metodološki zasniva Ontologiju vremena kao novu granu Evropske metafizike, koja Vreme postavlja za Biće (sveta).

Predavanje Vreme kao noumen ili neprostorni entitet – uslov filmske recepcije, u organizaciji Međunarodnog filmskog festivala u Roterdamu, Holandija održano 1999. štampano je u celini. Objavio stručnu recenziju An Important Contribution from a Serbian Film Theoretician za Leksikon filmskih teoretičara u časopisu Balkan Media (Sofija, Bugarska). Član redakcije naučno filozofskog časopisa Delfis, Moskva.

Bavi se književnošću, poezijom, prozom i kritikom. Objavio zbirke pesama Emsep i Male pesme; roman Duh Balkanije, filozofsku studiju Lajbnicovo i Boškovićevo shvatanje kontinuiteta. Bibliografija radova do 1998. obuhvata 175 naslova koji se bave problemima umetnosti, filma i televizije. Radovi su mu objavljeni na engleskom, ruskom, španskom i italijanskom jeziku u vodećim međunarodnim časopisima Scienca e Storia (Milano), New Energy Technologies (Moskva), Delfis, kao i knjigama Artist Body (Milano) i Umetnost naše epohe (Centar za modernu umetnost Santiago de Compostela).

(Evo i mene, prepisivača. Ne mogu da se suzdržim, moram posebno da najavim sledeću rečenicu. A U DESNOM UGLU, U PLAVOM ŠORCU SA ZLATNIM PRUGAMA, TEŽAK 92 KILOGRAMA, UKROTITELj REČI I PRELAZNIK NA DELA, SKOPSKI ĐAK I BEOGRADSKI UČITELjLjLjLjLjLjLjLjLj: )

Član je Udruženja književnika Srbije i Estetičkog društva Srbije.

* * *

Naivniji čitalac bi mogao da pomisli kako bi, u slučaju da ovakva biografija ne postoji, neko morao da je izmisli. U tom smislu bi valjalo pozdraviti profesora doktora Velimira Avramovića, autora biografije koja postoji kao neizbežna, ali ipak briljantna, posledica koncepta izmišljanja. Briljantna jer je veoma, veoma teško vezati svoje ime uz veliki broj odrednica od kojih se ama nijedna ne pojavljuje na prvoj stranici guglovanja.

No, promućurniji čitaoci će primetiti da se mi svakog dana, na ovaj ili onaj način, trudimo da činimo stvari koje bi jednog dana mogle da postanu deo naše biografije – dakle, stvaramo da bismo popunili biografiju. Ali to nije slučaj sa predstavljenom situacijom; mi ovde imamo drugačiji, teži problem, po kome biografija svakog dana pokušava da stvori sebe vrednog profesora Avramovića. To je bizaran, poovski slučaj biografije koja popunjava čoveka.

Da li su ovo ljudi ili biografije?Pa šta sad, jedna će biografija gostovati u galeriji Trag i gotovo. Ali, tu je negde nevolja i cele naše, ili čije li već, despotske stvarnosti: o glavi nam rade ljudi koje stvaraju njihove biografije. Recimo, biografija gospodara Vučića kaže da je on (bio?) balkanski pomiritelj i srebrenički poklonitelj. Takva biografija ima Vučića ispuniti, pa makar i našim parama. I sada bih mogao da drvim istu priču na sto i jedan duhovit način i o doktorima nauka, ali koja je svrha, kada ste shvatili poentu i pre nego što ste pročitali tekst. Tjah.

1 komentar na temu “Biografija čini čoveka”

  1. Pozdrav Milose, interesantne su informacije o gospodinu Abramovicu i o njegovoj sestri naravno. Trebalo bi naravno i istraziti koja je njegova uloga u trasiranju culture u Srbiji. Velika tema, kako se kreira kultura, zar ne?
    Nedavno sam napisao nesto u Rock muzici. Vecinu informacija sam nasao u samim biografijama muzicara, na wikepediji ali najprovjerenije informacije su uzete iz knjige Davida McGowana “Weird scenes inside the Canyon” i iz istrazivackih radova iznetih na gnosticmedia.com a narocito u seriji intervjua Dr Huns Utter-a o kontroli uma i antropologiji kao vojnom oruziju. Saljem ti samo dio o dvojcu Crosby and Nash. I ja sam ih jako slusao a bogami i svirao vecinu njihovih pjesama. Ako te interesira mogu ti poslati i jos informacija ali svakako bih ti preporucio gore navedenu knjigu nedavno preminulog McGowana.
    “Stephen Stills, gromada Rocka I zacetnik grupa Buffalo Springfield i Crosby, Still, Nash and Yang. Hipik koji je iz familije iztaknutih profesionalnih vojnika. Jedan od hitova je pjesma “Bluebird”. Sigurno sasvim slucajno, ali vrijedno pomena, da je to bio i originalni naziv za vojno istrazivacki MK-Ultra program. Zivio je u El Salvadoru, Costa Rici i Panami gdje mu je otac sirio Demokraciju. Skolovao se u vojnim bazama i poslje u elitnim vojnim akademijama.

    David Crosby, clan grupa Byrds i Crosby, Still, Nash and Yang je sin oficira americke vojne obavestajne sluzbe. Davodov otac, Major Floyd Delafield Crosby cesto je putavao po svijetu a 1927 zivio je u Haitiju bas za vrijeme okupacije tog otoka. Interesantno je da je i otac mirovnjaka Johna Philipsa takodjer bio na tom otoku u istom period.
    David nije samo sin oficira, on je takodjer i potomak Van Schyler i Van Rensselaer familija. Ukucajte ova imena u Wikepidiju i vidjet cete da su clanovi ovih familija na vrhu piramide vise od dva stoljeca. Rodjaci Davida Crosbia su clanovi kongresa, senatori, generali, vrhovne sudije i visoko pozicionirani clanovi masonskih loza.
    Po nekim prilicno vjerodostojnim spisima David je direktni potomak Alexandra Hamilton-a i John Jay-a. Ukucajte ova imena i imat ce te puno za citati.
    David Crosby kao I John “Papa” Phillips su bili ozbiljni kolekcionari oruzija i oboje su cesto bili naoruzani. Valjda da bi branili clanove svog pokreta za mir, ljubav I prosvetljenje”.
    Puno pozdrava, Vinko

Komentari su onemogućeni.