Utovar nedeljom, 1. novembar

Zaboravite mnoge narodne poslovice. Ovaj narod nije taj narod.

ZidanKažu da je Zinedin Zidan, legendarni francuski fudbaler, u nekom trenutku izvesno najbolji igrač na planeti, imao veoma nezgodnu narav. Njega uopšte nije zanimala timska igra, nije ga zanimala taktika niti situacija na terenu, rezultat mu se nije motao po glavi, pa je bio duboko nesrećan kad bilo ko oko njega učini nešto što nije bilo u njegovom neposrednom planu. Njega su zanimale samo dve i samo dve stvari u životu: da stalno bude u posedu lopte i da napravi što veću budalu od protivnika. A zadatak stratega igre bi bio da uklopi sve ostale elemente – plan igre, taktiku, rad svih ostalih igrača – prema tom kapricioznom ludaku.

Mnogi su saigrači iz istih timova svedočili o tome kako je Zidan posle utakmice napuštao teren duboko nesrećan iako je njegov tim upravo pobedio u važnoj utakmici rezultatom od 3:0, jer on po svom dubokom ubeđenju na toj utakmici nije dovoljno nahranio svoju bolno izvitoperenu sujetu.

A zašto su ga trpeli? Zato što je bio nezaustavljiv. Zanimljivo pitanje na koje još niko nije odgovorio: da li je to bilo tako zato što niko nije umeo da ga zaustavi ili to niko nije smeo da učini da ne bi dobio po tamburi na sred terena?

Zidan, fudbaler

Ozbiljniji ljubitelji fudbala će se svakako setiti incidenta u finalu svetskog prvenstva u fudbalu 2006, kada je Zidan u drugom produžetku utakmice sa Italijom izgubio živce i opaučio Maceratija glavom u grudi, čime je zaradio crveni karton, a pola Francuske i danas tvrdi da je time uticao na psihičko stanje saigrača pred ulazak u ciklus jedanaesteraca, kada je Italija uspela da osvoji zlatni buzdovan od pet i po kila. I nije sad bitno to što je Francuska igrala bolje, jer ne pobeđuje uvek bolji, to znate i sami: uvek pobeđuje pametniji. Tek, Zidan je posle te utakmice, koju je planirao i kao poslednju u karijeri, ipak dobio zlatnu kopačku. Nažalost, nju nije mogao da obuje kako bi lomio noge saigračima u rekreativnim mečevima po komšiluku, na koje se orijentisao nakon aktivne karijere.

Čegbre malo… Zašto smo ovo počeli da pričamo?… Ah, da.

PoštenjeIma jedan, često ga viđaju oni koji su dovoljno zaludni da uključuju svoje televizore, po zanimanju je državni činovnik, u nekom trenutku je narod odlučio da je on najbolji izbor, kažu da ima veoma nezgodnu narav. Njega uopšte ne zanima timska igra, jer on misli da je car autarh, pa je duboko nesrećan kad bilo ko oko njega učini nešto što nije u njegovom neposrednom planu. Njega zanimaju dve i samo dve stvari u životu: da stalno bude u posedu vlasti i da napravi što veću budalu od protivnika. A zadatak stratega sveta je da uklopi sve ostale elemente – plan nametanja mišljenja, taktiku osvajanja tržišta, rad svih investitora – prema tom kapricioznom ludaku.

Inveesticije

Mnogi su državni činovnici iz iste kancelarije hteli da posvedoče, ali nisu smeli, o tome kako je taj činovnik posle konferencije za štampu napuštao salu za medije duboko nesrećan iako je postigao rezultat koji je hteo, samo zato što je neko pitao nešto nekog drugog, pa on po svom dubokom ubeđenju na toj konferenciji za štampu nije dovoljno nahranio svoju bolno izvitoperenu sujetu.

A zašto ga trpe? Zato što je nezaustavljiv. Zanimljivo pitanje na koje niko još nije pokušao da pruži odgovor: da li je to tako zato što niko ne ume da ga zaustavi ili to niko ne sme da učini da ne bi dobio po tamburi nasred ulice?

U gepekLjubitelji zemlje u kojoj je taj na vlasti se svakako sećaju mnogih incidenata koje je dotični izazvao, čak i knjige o tome izlaze i uspevaju da stignu do čitalaca bez obzira na atmosferu poželjnosti autocenzure. I ti ljudi sada listaju te knjige i pitaju se: “Ko će da uzme ulogu Maceratija i primi udarac u grudi? Krajnje je vreme.”

Možda se pojavi neki na sledećem takmičenju u brzini lepljenja plakata po nepriličnim mestima. Ako se ne pojavi, doći će do prevelike erozije terena, pa gde ćemo onda fudbal igrati…

Savet Alana Forda:

Savet Alana Forda

Ili naruči dupli aperitiv ili se uzdrži od aperitiva. Nemoj da zajebavaš ni konobara ni sebe. Ovaj savet nije besplatan: naplaćujemo ga u naturi.

Teror WHODakle, unesrećila vas je ona idiotska objava Svetske zdravstvene organizacije? I vi ste se napalili? Oko vas su počeli da se pojavljuju neki polulikovi koji vrlo povišenim glasom urliču “jesamlitirekao, jesamlitirekao, jesamlitirekao, jesamlitirekao, jesamlitirekao!…”?

Pa dobro, dobri ljudi, zašto se palite kao hepo kockice? Je li to lepo? Je li to korisno? A je li pametno? Nemojte.

Ako će vam biti lakše, evo, udarićemo u sprdnju za vaš račun (a ne NA vaš račun). Evo, da se opkladimo: ne postoji namirnica koja ne može da izazove rak. Samo je pitanje kom lobiju pripadaš i koliko para je taj lobi spreman da potroši u nametanje novog javnog mišljenja.

Konzilijum Samuraja Skoja na Suštini pasijansa je zasedao i posle duge i naporne debate (koja je često prekidana jer je neko stalno izjavljivao da je gladan), izdao je saopštenje u kojem iznosi kategoričku tvrdnju da sva sledeća jela izazivaju rak.

Dakle, izdržite sledeću petodelnu listu:

Jela...ražani hleb, pačija supa, praška šunka, đevrek, čušpajz od šampinjona, plavi patlidžan, suši, cicvara, lešnici, mušmule, mešano meso sa roštilja, semenke bundeve golice, pizza quattro formaggi, rezanci s makom, kiseli krastavčići, ćulbastija, kanapei sa račićima, koh od griza, ragu čorba, vanilice, pilav sa pilećim iznutricama, divlje kruške, žu-žu, kavijar, kuvana jaja (posoljena i neposoljena), sir ementaler, brusketi sa vrganjima, krempita, beli luk, jetrena pašteta, kitnikez, sušeni paradajz, špageti bolonjeze, supa od petla sa jetrenim knedlama, integralni pirinač, vuster sos, …

Nastavak sledi…

Nekada u Sovjetskom Savezu, dođe neka inspekcija iz Moskve u zatvor negde u Sibiru. Pažnju im privukla tri zatvorenika u jednoj ćeliji, pa ih pitaju zašto su zatvoreni.

DoxaPrvi odgovara:
– Meni je sat uvek kasnio. Zato sam stalno kasnio na posao, pa su me optužili da pravim revoluciju.

Drugi će:
– Meni je sat uvek žurio. Zato sam uvek dolazio prerano na posao, pa su me optužili da špijuniram.

Treći:
– Meni je sat uvek bio tačan. A onda su me optužili da sam prošvercovao sat sa zapada.

Počinju mrazevi. Oblačite se dobro, krećite se.  Čizme na noge, kapu na glavu.

Mraz

PresavršenaPreporuka za čitanje i, ako nije previše da zatražimo to od vas, za razmišljanje: tekst čoveka sa kojim možete ponekad da se ne složite, ali ovog puta vam neće uspeti, jer ubada prst u oko sad kad je baš to potrebno. Amitz Dulniker – Zorannah nema alternativu.

…Nemam ništa ni protiv toga što tinejdžerke iz Kuršumlije, na ovogodišnjem sajmu knjiga bez daha stoje u redu da im ona potpiše svoju tirkizno plavu slikovnicu, jer to je normalno u tim godinama. Da ovo društvo nije nesrećno na toliko nivoa, samo bih se nasmejao toj situaciji i nastavio dalje. Na kraju krajeva, Kim Kardašijan, Đastin Biber, Elitni odredi, Zorannah su ti idoli zbog kojih se vrišti na koncertu, na sajmu, gde god, širom sveta kad si tinejdžer.

Ono ščim ja imam opasan problem je to što Zorannah nema alternativu.

Boli pomisao da ova generacija treba jednom da zarađuje penziju za generaciju koja sada čita ove redove. To je jedan od razloga što su neki od nas dobrovoljno odustali od penzije.

U međuvremenu, učinićete dobro ako tekst koji vam preporučujemo budete tumačili sa zrnom soli. Jer znate, u ovom vilajetu svaka lakrdija danas postaje ideja sutra. A sve one pravopisne greške u tekstu su nebitne.

Zoooo

Nota bene:
presavršen (pridev) – onaj koji je savršeniji nego što je to normalno ili barem očekivano. Zato što je presavršena (značenje: zato što imam čak 13 godina i valjda ja najbolje znam šta je to savršeno). Ref. sajam knjiga u Beogradu, oktobar-novembar 2015.

Jela...…leskovački uštipci, sos gvakamoli, neskafa (topla i hladna), kiflice sa salom, boršč, slatko od ribizli, štrudla sa jabukama, dinstani grašak, cerealije, pire od kestena, zreli kozji sir, tvrde bombone sa ukusom limuna, nar, oolong čaj, burito, ajvar, lastino gnezdo, komovica, kupus sa ovčetinom, napolitanke, kuvani kukuruz, vojnički pasulj, krompir u svim mogućim oblicima, brokoli, suve smokve, crni luk, dansko pecivo, kalamari, turšija, portugalsko pile, konjska salama, karfiol, avokado, crni hleb iz krušne peći, viršle sa senfom, saher torta, svinjska mast, burek i jogurt, žele zeka, mandarine, sitni kolači od marcipana, …

Izdržite…

SpavaoCitat nedelje dopire daleko, daleko, daleko, daleko, daleko, daleko…

Približavamo se vremenu kada ćemo svi, i mladi i stari, morati da učimo dva sata dnevno. To je novo za sve nas, a to ćemo morati ako ne želimo da se suočimo sa ekonomskom i političkom propašću.

poglavica
On Koji Ne Spava

 

…Daleko, daleko, daleko, daleko, daleko… Sreća naša, pa se još nismo suočili sa ekonomskom i političkom propašću.

ZidProlazeći kroz sanatorijum za lečenje duševno obolelih odoba, nedavno pristigli doktor otkrije pacijenta koji je naslonio uvo na zid.

Doktor mu se približi i nasloni i on uvo na zid, ne čujući apsolutno ništa. Nakon pola sata, obrati se pacijentu:

– Pa, ništa se ne čuje.
– Tačno!… I tako već mesecima!…

Jela...…kompot od trešanja, dimljeni losos, sladoled od pistacije, goveđi repovi u saftu, bamija, urme, švargla, krem bananice, sarma, mokrinski dimljeni rolovani sir, boranija, pita zeljanica, belolučna kobasica, jagode sa šlagom, pileće belo meso pohovano u susamu, salata od hobotnice, taške, pljeskavica sa lukom, hamburger ko nema pljeskavicu, puter, omlet od prepeličjih jaja, orasnice, kijevski kotlet, falafel, ovčije kiselo mleko, pečena bundeva, riblja čorba (ljuta), crna, mlečna i bela čokolada, pekinška patka, perece, čaj od kamilice, kordon blu, nugat kocke, kokice prelivene sosom od topljenog sira, sok od ceđenog paradajza, …

…još samo malo…

Nikad, ali nikad ne zanemaruj važnost dobre kompozicije u fotografiji.

Foto-Rambo

Uostalom, sve te izvrnute činjenice, korisne lobijima, ne vode nikuda. Sve su to nekakve metastatistike, braćo draga, a ne prave statističke metode zasnovane na rezultatima istraživanja nad značajnim uzorkom uz postojanje bar jedne kontrolne grupe. To nas navodi na zaklj… A? Šta? Ne znate šta je to metastatistika? Sedite da vam objasnimo.

Metastatistika

Metastatistika je kada iz nekih tačnih ulaznih podataka izvučeš potpuno levi zaključak koji je tebi po volji. Evo, ovako.

_ * _

Lud.Norvežani jedu veoma male količine zasićenih masti i imaju mnogo manje srčanih udara od Britanaca i Amerikanaca. Francuzi jedu veoma velike količine zasićenih masti i takođe imaju mnogo manje srčanih udara od Britanaca i Amerikanaca.
Japanci piju veoma malo crvenog vina i imaju mnogo manje srčanih udara od Britanaca i Amerikanaca. Italijani piju veoma mnogo crvenog vina i takođe imaju mnogo manje srčanih udara od Britanaca i Amerikanaca.
Nepalci jedva da piju pivo, ne jedu prženu hranu, u njihovoj hrani mesa ima samo u tragovima i imaju manje srčanih udara od Britanaca i Amerikanaca. Nemci piju ogromne količine piva, jedu puno prženih kobasica i hrane od mesa i takođe imaju manje srčanih udara od Britanaca i Amerikanaca.

Zaključak: Jedite i pijte šta hoćete i koliko hoćete. Očigledno, infarkt ćete dobiti zato što znate engleski jezik.

_ * _

Eto, to je metastatistika.

Jela…čokolada sa rižom i čokolada sa lešnicima, bečka šnicla, kupine, liker od mentola, svinjski but pečen u rerni ucelo i preliven medom, palačinke sa nutelom, hajdučki ćevap, mlad kajmak, majonez Thomy, šećerna vuna sa veštačkim bojama, prženi šaran, bronhi bombone, brizle, sok od grejpfruta sa pulpom, pohovane tikvice, negro bombone, pileći paprikaš, supa od zelja, crno grožđe, jaffa biskvit, pekmez od kajsija, supa od algi, girice, musaka, sveža i kuvana šargarepa, limeta, kikiriki u ljusci, suvo grožđe, cejlonski crni čaj, punjene grisine, knedle sa šljivama, srednje pečeni biftek, puding od vanile, …

I još malo, pa…

Dobrog radnika...Celo prepodne traži poslovođa Cigu radnika po pogonu – ali njega ni od korova… Tek negde oko podneva, naleti na njega.

– Cigo, pa gde si ti? Celi dan te tražim!

– Eeee, šefe, dobrog radnika je danas teško naći…

 

(tnx Tibor via FB)

Kada se držite izjava međunarodnih organizacija kao pijani plota, pa još misleći pritom da su te izjave posledica demokratskog promišljanja čovečanstva, vi se zapravo sami odričete epiteta osobe sklone kritičkom razmišljanju. A pritom, ako još pokušavate da raspravljate iz ugla branioca sistema, na kraju ličite na ovog lika.

Diskusija o svetskim tokovima? Loš plan.

Uz rizik da nas nazovete paranoičnim (mada je pok. Tijanić imao onu uzrečicu To što sam ja paranoičan ne znači da me niko ne prati), moramo da vam skrenemo pažnju kako na svakom koraku, sve češće i sve intenzivnije, zatičemo tragove delovanja Glugenija Svemogućeg. Ljudi božji, pa on sad ima i sledbenike…

Nema nam spasa… Inače, od onog nepotpisanog pisma koje smo nedavno primili, pa objavili u prošlom utovaru, nema ni t(r)aga ni glasa od Glugenija Svemogućeg. Za svaki slučaj, počeli smo da spremamo kostur za intervju sa njim. Nikad se ne zna.

Jela...…jabuke, perkelt, šnenokle, ruska salata, adidas-slanina, prženi bademi, tabasko sos, gibanica s makom, plavi sirevi, čvarci, palačinke u vinskom šatou, kulen, tofu, baklave, kuvana junetina (sa renom), đuveč, kandirane višnje u kuglicama od kardamoma, kuvana pa zapečena svinjska kolenica (takođe sa renom), špageti milaneze, palenta sa kiselom pavlakom, bivolje mleko, sladoled od čokolade sa čilijem, kuvano vino, krekeri, pileća krilca na žaru, rolovano prase, rum topf, med od bagrema, blago masni ražnjići, mančmelou, teleća glava u saftu, kokos kocke, špikovani zec, tahini pasta, doboš torta, ramstek u sosu od zelenog bibera, pizza calzone, sufle sa crnom čokoladom, crevca na žaru, svi nepomenuti sirevi, sutlijaš, dimljeni goveđi jezik i, da nikako ne zaboravimo, kafa sikteruša.

…pa gotovo.

Izdržali ste, naravno. Sad ste malo gladniji, ali nema veze. Sad kad ste pročitali ovaj spisak, shvatili ste da vam nema leka: ako želite da živite, morate da se ubijete jedući. To nije laka misao za nespremne, ali vi ste sada spremni.

Saopštenje konzilijuma Samuraja Skoja Suštine pasijansa

A sad kad ste spremni, nama je lakše da kažemo, a vama mnogo lakše da primite uobičajeni pozdrav na kraju nedeljnog utovara.

Prijatan, prijatan ručak vam želimo! Plate

10 komentara na temu “Utovar nedeljom, 1. novembar”

  1. Đorđe Balašević Al Se Nekad Dobro Jelo

    Nema više, dobri svete, one lepe še’set pete
    kad smo bili na svečari kod kumova naših starih.
    Klizio je voz k o sanke, al smo stigli do Palanke.
    Severac je duv’o ‘ladan, pa ko ne bi bio gladan?

    I čim smo stigli viknu kum svoju ženu:
    “Sido! Postavljaj, bog te vid’o!”

    Spremila nam kuma naša za užinu paprikaša,
    pa kolače, krmenadle i par sarmi svakom.
    Mesto leba mesa bela, princes krofne – vangla cela,
    suvih šljiva i koljiva i rezance s makom.

    E, kad se samo setim, al se nekad dobro jelo, baš.

    Do večere vreme kratko za kitnikes i za slatko.
    Da odbiješ, to ne vredi, da se kuma ne uvredi.
    Naš kum Pera, dipl. agronom, reč o ovom, reč o onom,
    sve uz vino, porto-gizer, di gutljaji sami klize.

    Taman smo bili gladni kada se začu:
    “Sido! Večeru, bog te vid o!”

    Odjedared – astal šaren, sos paradajz, krompir baren,
    suve šnicle, ko promincle, kara-batak svakom.
    Na podvarku ćurka, zna se. Gdi je ćurka, tu je prase.
    Onda torte, razne sorte i rezanci s makom.

    Ej, kad se samo setim, al se nekad dobro jelo, baš!

    Vejao je sneg po šoru, sedeli smo do pred zoru.
    Baba reče: “Deder kaput! Radni dan je, ajmo na put!”
    Al kum Pera odma skoči: “Šta to vide moje oči?
    Sido, ne daj nikom kaput! Prvo fruštuk, e, ondak na put!”

    Ne drema vredna kuma, ne sluša prve petle,
    brža je od raketle.

    Nosi vruće leba kriške, fafarone, čvarke friške,
    začas sprema šunke, rena, i pihtije svakom.
    Pitamo ih: “Ljudi, dokle?!”, “čekaj”, kažu, “još šnenokle,
    i šufnudle i griz-štrudle i rezance s makom!”
    Hej, kad se samo setim, al se nekad dobro jelo, baš!

    I ondak, sat i frtalj, kol’ko je iš’o šinobus, nismo ništa jeli,
    i kad smo stigli na stanicu odma kupimo burek, lep, frišak,
    mastan, sve nam, onako, mast curila niz bradu.

    Pa ondak opalimo preko toga jednu tepsiju šampita i gajbu piva.

    Mlakog.

    Crnog.

      1. znaći, brate, nemoj ti meni stereotip … a ni monotip …

        usput: zaboravio si mlevenu plazmu u palačinkama sa nutelom! ono, može i bez. a može i bez palačinki. nutela ruleZ!

        1. Stvari stoje ovako: monotipija je bila moj omiljeni likovni izraz, sve dok krajem te nedelje nisam potrošio sve tempere.

          A što se tiče zaboravljanja… nije na spisku zaboravljeno ništa. Prosto, spisak nije ni konačan ni definitivan. Dobrovoljcima je na volju da dopišu šta god požele. Preduslov je da je jestivo i da izaziva rak.

        2. “Ako me se sete, sete” reče Alojz …

          Spisak nikad ne može da bude konJačan jerbo si u srednjeevropskom okviru sa blagim istočnim uticajem.

          Dakle … ghee, biryani, tandoori, dal, murgh tikka, paneer, pa ne bih dalje … ovo je malo Indije, što mi prvo pade na pamet 😀

        3. a može i shish taouk, kebab orfali, kebab istanbuli, moutaboul, tabouleh, baba ghanouj, shawarma (umal da zaboravim …), hummus sa i bez dodataka, libanski hleb, iranski hleb, saj, paratha, nan, kunefe, arapska kafa, chai, suleimani, lasi, e sad ću da ogladnim a neću skoro kući pa da ne pijem kafu sa drugarima na prazan stomak … moram još i vanila afogato za kraj!!!!

        4. Šta bre “za kraj”? Kakvo crno “za kraj”? Lepo se zaletiš k’o čovek, taman se obradujemo da će neko ipak da nastavi spisak, a ti kažeš “za kraj”! I mani me tih izgovora “sad ću da ogladnim”. Smisli nešto tipa “gužva na poslu” ili “samo tetki da odnesem lek”, a ne “sad ću da ogladnim”! Jedan osvedočeni poštovalac hedonističkog nasleđa pok. Save Gačića mora da zna bolje!

  2. E kad smo kod Save:

    On je bio poznati makrobiotičar. Ako niste znali, to je čovek koji jede samo životinje veće od sebe.

    Nastaviću, ali ne posle svađe od pola sata sa šefom gradilišta koji je radio po crtežima od pre šest meseci i to primetio tek kad je završio, i ne pre kafe sa kolegama koja će mi baš dobro doći.

    Kraj za danas … 😉 Ček, ček, pomenu li ti tartar biftek? Uništismo jednu omanju planinu onomad u Pragu, uz sve pominjanje Sv. AVNOJ-a na kome se, jeli, samo to i jelo, i gdje Č. koja je bila nedostižna, jer je jela za dvoje!

  3. Него, јуче, таман кад смо рекли да нам је доста роштиља бар до новака, кренемо за Београд и… хм, ајде да клопамо успут. На најпогрешнијем могућем месту – зове се нешто на енглеском, унутра пиче неки ваљда народњаци, оно упрошћено да нема више од четири ноте повезане ал бар није прегласно, амбијент стерилно сив, друмско свратиште између Ечке и Стајићева, на тевеу неки канал без иједног шћђ… али ту свраћају камионџије. Све им опраштам (ал’ није било бакшиша), пљеска је тачно како треба.

    А рак? Не верујем у рак. Као што не верујем ни у пушење.

    1. Е, холестерол? Како нешто што организам сам прави може да буде штетно? Није нас ваљда еволуција довела довде само зато да бисмо сами себе кварили? Не верујем ни у холестерол.

Komentari su onemogućeni.