Utovar nedeljom, 8. novembar

Nećete od mene bubanj praviti!!!

Ovo su "oni", to je barem jasno

Naš napaćeni narod je već neko duže vreme na tapetu. Počevši od velikomasona (mada ni malomasoni sigurno tu ne zaostaju) i njihovih zavera potpomognutih Vatikanom, svi su se obrušili na nas kao na dežurne krivce za svakojako zlo u ovom svetu. Tu prednjači Holivud (znači cionisti) koji malo-malo izbaci neko ostvarenje u kome je antagonista Srbin čo’ek s imenom tipa Majloš Gregoriev (obavezno anglicizovanje ličnog imena i prezime koje bez izuzetka mora da bude bugarsko, rusko ili makar hrvatsko jer, zaboga, u čemu je razlika?). Krivi smo za svaki filmski pokušaj podmetanja bombe u Njujorku, otmicu jeroplana i slično, a uskoro će nas nabediti za globalno otopljavanje, istrebljenje Banermanovog zovoja i to što je neka sojka u švedskom „Velikom bratu“ slomila nokat otvarajući konzervu smrdljive haringe.

Možemo mi upirati svim silama i ubeđivati beli svet kako nije u redu satanizovati ceo narod zbog toga što je gomila ovdašnjih budala pre dve decenije napravila neku gomilu sranja, kako se ne može praviti stereotip od ekstrema i slično, ali džaba. Stoga nam ne preostaje ništa drugo već da nastavimo sprovođenje naše miroljubive politike prema ostalim narodima, gde ćemo izdvojene slučajeve posmatrati baš kao takve i ne biti netrpeljivi prema nekome ko dolazi iz neke zemlje gde je šačica idiota na vlasti ili u nekoj drugoj instituciji uradila/rekla nešto što nam baš ne odgovara.

U svetlu toga, direktor Centra za kulturu Požarevac, Dragi Ivić, odbio je pre par dana ponudu kolašinskog pozorišta da nastupe u njegovom gradu jer su „predstavnici Crne Gore podržali naše dušmane, Šiptare sa Kosova, u nameri da budu primljeni u Unesko i pridružili se na taj način čoporu koji bi da nastavi sa komadanjem srpskih svetinja”. Bravo Dragi, Srbine, sjajan čin u maniru onog vica kada ljudožderi uhvate Amera, Engleza i jednog našeg mučenika, oderu ovu dvojicu, naprave od njihove kože bubanj i zatim pitaju Srbina da li ima li poslednju želju – ovaj zatraži šilo i krene da se bode uz povike „nećete od mene bubanj praviti!“.

Razlika je očigledna, zar ne?

Mali štrumpfU međuvremenu: možda ste primetili, možda niste, ako jeste žao nam je, ako niste blago vama – toliko se strašnih stvari desilo u poslednje vreme, ama već od prethodnog utovara do danas, da više nije jasno ima li smisla komentarisati bilo šta. Zasipati čestite ljude đubretom kojm ga već zasipaju tzv. mediji zaista nije praksa sa kojom bismo hteli da nas identifikujete. Nama je stalo da razmišljate svojom glavom, a ne nužno da patite pritom.

A vesti? Vesti su glupa stvar. Ua vesti! Pravda za “nema vesti”! Ukidaj sve vesti! Dole vesti!

Počni od Tanjuga! Neka crknu komunjare! Neka vidi svet kako se stvara sloboda medija – tako što ćemo da ukinemo servis agencijskih vesti, a uspostavimo praksu viralnog prenošenja krucijalnih vesti, poput “Stanija najzad priznala da je prdnula”, “Ekrem sprema dupli album sa najpopularnijim melodijama Gusinja i okoline”, “Vlasnik pekare je ponudio ovoj mački sa mačićima nekoliko suvih pereca – nećete verovati šta se zatim dogodilo!!!!!!!!!!!!!” i, da ne zaboravimo, “Vlasti u Zrenjaninu planiraju da uvedu akcize na drveće po dvorištima porodičnih kuća (i tako namaknu plate za još stotinu partijskih komunalnih policajaca)”. Sad, kad se zakon u pravnoj državi sprovodi, a ministar pravde saopštava da će policija tokom istrage odlučiti da li je neko kriv ili nije, nećemo se više zamarati onim glupostima poput…

Tanjug

Eeeeeeee. Paz’ da ne bismo.

Savet Alana Forda:

Savet Alana Forda

Ili se pridruži ili ćuti. Nemoj da samostalno njavrčeš kako ti je teško. Uz ovaj savet dobijate kupon za popust od 5% na cenu novogodišnjeg aranžmana u domu starih “Hamurambijeva sećanja”.

Svađati se sa budalom je kao rvati se sa svinjom u blatu. Posle nekog vremena najzad shvatiš da svinja uživa.

Nikad, ali nikad nemojte da se hvalite vatrom u svojim gaćama. Moglo bi vam se desiti da završite ovde.

vatra u untrcigeru

Neko je konačno primetio od kog štofa je carevo novo odelo.U međuvremenu, u zemlji gde sve postaje apsurd i gde njeni stanovnici polako prestaju da uočavaju razliku između priloga sa satiričnih portala i stvarnih vesti, primetno je osveženje da je državna telekomunikaciona firma odlučila da ustane protiv maskarade i konačno uzvikne „Car je go!“. Pitaju nas gde želimo da idemo danas, jasno ukazujući na to da put kojim smo do sada usmeravani vodi ka Mestu koje nam se Nimalo Ne Dopada i da je vreme da uzmemo volan u svoje ruke i pritom promenimo radio stanicu na kojoj se iznova vrti „Road to Hell“.

Bilo je to ovako

Za pročitati i pogledati, redosled nebitan.Preporuka za čitanje ove nedelje je knjiga “Marsovac“, Endija Vira. U vremenu kada se svaka vest u vezi sa istraživanjem svemira na domaćim novinskim portalima dočekuje gomilom idiotskih komentara o tome kako nikada nismo sleteli na Mesec, te da je to izrežirano u holivudskim studijima, stvarno je osveženje pročitati jedno ovakvo delo koje na najbolji način glorifikuje nauku i civilizacijska dostignuća. Astronaut, kojeg je njegova posada ostavila greškom na Marsu uvereni da je mrtav odlučuje da se bori za svoj život koristeći prvenstveno najvredniju stvar koju ima na raspolagnju – svoje znanje. Knjiga je izdata kod nas pre svega zahvaljujući adaptaciji u veliki filmski hit koji se vrti ovih dana u bioskopima. Pouzdano merilo kvaliteta je i pozitivna recenzija koju je napisao jedan od najpopularnijih astronoma današnjice, Phil Plait, poznat prema tome što je na svoje britko pero dočekao gomilu naučnofantastičnih filmova koji nemaju veze sa stvarnošću (niti zakonima fizike), između ostalih i onu prošlogodišnju budalaštinu od crtanog filma.

TaxiPutnik na zadnjem sedištu taksija bio je prvi put u gradu i svidela mu se jedna stara zgrada, pa potapše vozača po ramenu kako bi ga o tome nešto priupitao.

Vozač zaurliče, izgubi kontrolu nad autom, za dlaku izbegne da udari u autobus, uspaničen vrišti i dalje, popne auto na trotoar, jedva izbegne neke pešake i zaustavi auto tek dva centimetra ispred nekog izloga.

Na to će putnik:
– Molim vas, oprostite! Nisam ni slutio da bi vas lagani dodir po ramenu mogao tako uplašiti! U vašem gradu vas verovatno često pljačkaju!

Vozač odgovori teško dišući:
– Ma idi bre u pizdu materinu! Danas mi je prvi dan da radim kao taksista. Zadnjih 20 godina vozio sam mrtvačka kola.

Ako imate 40 godina ili više, pitanje za vas: da li su vas na časovima likovnog u osnovnoj školi forcali da naslikate svoju viziju 21. veka? I – šta ste naslikali? Nasmejanu decu na širokom igralištu Staklenog grada? Leteće automobile iz kojih vire klempave face? Bitku negde na pola puta između Zemlje i Meseca? Gigantski kupus koji hrani celu Afriku?

Trebalo je da nacrtate ogromnu mašinu i dvadesetak Kineza koji za sedam dana postave vijadukt dužine 350 metara usred neke vukojebine, a sledećeg meseca tuda puste u saobraćaj voz koji ide brzinom od 520 km/h.

Numba?Na jednom međunarodnom skupu, neki strani investitor pita uvaženu ministarku iz Srbije za broj telefona, ne bi li se kasnije preproučio. A ona, sva ushićena:

– Sex! Sex! Sex! Free sex tonight!

Uskače prevodilac u razgovor:

– I am sorry, sir… She meant: 666-3629.

Nikad, ali nikad nemojte da zanemarite značaj univerzalnih specijalista. To su ljudi sa brojnim veštinama koje će samo neko neiskusTan nazvati beskorisTnim.

Pošto neki od vas misle da je sve smešno i da mora da bude smešno… Gledajte da imate meru u razumevanju svakog sloja neke slike koja je pred vama. Pogledajte ovo:

Nizar ali Badr

Umetnik koji je napravio ovaj potresni kolaž od oblutaka, kao i mnoge druge radove istom tehnikom, zove se Nizar Ali Badr. Rodom je iz sirijskog lučkog grada Latakije, a njegovo trenutno prebivalište je nepoznato; znamo da je živ po tome što se javlja na svoj nalog na fejZbuku. Više radova ovog sjanog umetnika možete videti ovde (prevod na engleski).

Q: Zašto plavuša nosi u torbi ogledalo i kukuruz?
A: Ogledalo da se uveri da nije kokoška, a kukuruz za svaki slučaj.

Nije to lako…

Udenuo.

Nikad ne potcenjuj beskrajnost i, nadasve, ujednačenost entuzijazma velikog broja korisnika raznih cevuljaga velike žižne daljine.

cevuljakhah

Jedino ne znamo gde su ovde Šef i Valex; za Комшију znamo da ima pametnija posla.

Važno je imati strateški plan, a za posledice ne brinite.

I tako, blagoutrobije ste zadoovljili, pa tek onda seli da pročitate današnji utovar… Pa dobro, može i tako. Ali možemo i mi drugačije. Nije ono što trpate kroz usta u stomak jedina hrana koju treba da konzumirate. Sad lepo uzmite neku knjigu, pa počnite da je čitate. I obećajte sebi da ćete je pročitati pre nego što osvane sledeći utovar nedeljom na Suštini pasijansa. Može?…

Obrok

Ako vas neko vidi da čitate knjigu, pa vas začuđen pita šta to radite, a vi mu lepo recite:

– Hranim se.

Jer to tako i treba da bude. Prijatan obrok vam želimo.

1 komentar na temu “Utovar nedeljom, 8. novembar”

  1. Za poštovanje je entuzijazam čoveka koji potroši 1.400 RSD da kupi knjigu samo da bi izrazio svoje mišljenje. Znam, potroše fotografi i mnogo više za scenu, ali u ovom slučaju nije u pitanju umetnost fotografije…

Komentari su onemogućeni.