Prosta priča o jednoj predivnoj mladosti

Who am I but you and the sun
A slight reflection of everyone
Was it me who let you walk away?
Were you the one or is it we’re the same

Izmiče polako petnaesta godina 21. veka, skoro već dve generacije prođoše i više nije neobično pitati nekog čestitog ljubitelja popularne muzike da li zna za ime Max Yasgur, a da vas on gleda belo. A pre 46 godina, svi su znali ime najpoznatijeg farmera na istočnoj strani Sjedinjenih Država. A zašto: na njegovoj farmi u selu Catskills, tik uz varošicu Bethel u okrugu Sullivan u državi New York, jedva pola sata vožnje kroz šumarke i pitome njive od čuvene kolonije umetnika u gradu Woodstock, održan je najznačajniji piknik u istoriji rock’n’rolla. Beše to toliko važan događaj da su se o njemu i mnoge pesme spevale. A ova je jedna od najlepših: spevao ju je bend koji je na tom pikniku načinio svoje prve korake.

What are we in time going by
The simple story of a younger life
Happy dreams and somehow through the day
We haven’t come so far to lose our way

Legenda kaže da je nastup na festivalu Woodstock, avgusta 1969. godine, bio tek četvrti javni izlazak grupe Mountain pred publiku. Mnogo su nade položili u taj nastup, jer su znali da će iz festivala krenuti važni derivati – živi album i dokumentarni film. Nažalost, čak i uz fenomenalan odziv publike tokom tog nastupa, nije bilo razumevanja za novo, buduće veliko ime: taj slot je potrošen na grupu Santana, dok Mountain nije stigao ni na trostruki vinil ni u tri sata dugi film koji je sledećeg marta krenuo po bioskopima Amerike. Dupli album Woodstock 2, na kojem postoje dve numere sa nastupa grupe Mountain, izašao je tek 1971, prekasno da pomogne uzletu grupe.

Love is only what we come to knew
The waking, breathing and all with you
A crystal passing reflected in our eyes
Eclipsing all the jealousy and lies

Niz slučajnosti i loših poslovnih odluka, praćen sa dosta loše sreće, učinio je da stvari ne započnu za grupu kako treba. Čudno beše sve to, jer ideje nisu nedostajale, a rodonačelnici grupe nisu bili tikve bez korena.

Ime grupe je došlo od prikladnog nadimka gitariste. Leslie West, baja impozantnog gabarita, postao je poznat u krugovima blues rock zvuka New Yorka kao gitarista grupe The Vagrants, koja je zabeležila izvesni lokalni uspeh sa nekoliko numera i imala reputaciju dobrog garažnog benda koji je nastupao na istim performansima kao i Vanilla Fudge, The Rascalls i slično društvo.

Look at me, can’t you see it’s true
You’re a part of me, I’m a part of you

Sudbina je htela da ih na jednom od singlova producira niko drugi nego tad već legendarni Felix Pappalardi, čovek koji je pobrao slavu kao producent i “de facto četvrti član” grupe Cream, prve prave supergrupe rock’n’rolla. Na stranu činjenica da je čovek bio nadareni multiinstrumentalista: osim basa i klavira, svirao je gudačke instrumente, tubu i usnjak, a verovatno se ne bi previše uzbudio da je neko stavio pred njega nogu od stolice, čep od paste za zube i komad mreže za komarce – napravio bi on neki instrument i od toga, pa odsvirao nešto na njemu.

U vreme kada se sreo sa Westom, Pappalardi je bio načisto sa tim da je Cream svojim raspadom ostavio za preduzetne muzičare poželjan vakuum, a osetio je u mladom gitaristi ono poželjno sviračko ludilo koje može da posluži za gradnju neke mnogo veće priče u žanru hard rocka, koji se lagano i sigurno uspostavljao kao bitan. Predložio mu je da osnuju power rock grupu čvrstog ali harmoničnog zvuka, koja će imati energičnost grupe Cream, a pritom biti podržan zvukom Hammond baterije, kao što je radila grupa Traffic.

Mountain

I to je bilo to. Na festivalu Woodstock su izveli nešto malo autorskog materijala koji je tada još uvek bio zelen, ali i verziju pesme Jacka Brucea koja će biti objavljena na njegovom prvom solističkom albumu doslovno kroz dvanaest dana (inače, album Songs for a Tailor je producirao upravo Pappalardi). Ostalo je istorija: “Theme for Imaginary Western” koju je Mountain tada izveo možda je najbolja ikada zabeležena verzija te neverovatne pesme.

Quiet as the voices in a dream
Without two shadows the things I’ve seen
Remember the evening I let you walk away
Were you the one or is it we’re the same

Climbing!Bend je odmah potom zasukao rukave: njihov prvi album, simboličnog naziva Climbing! (1970), pravo je remek-delo i ako vam je stalo da vaša fonoteka sadrži neke najbolje trenutke istorije ere klasičnog rocka, treba da ga imate. Za tri godine koliko je radio u prvoj instanci, bend je ostavio ukupno tri studijska i jedan živi album. Posle godinu dana u premišljanju šta i kako dalje, okupljaju se ponovo, ali posle duplog živog albuma Twin Peaks (februar 1974), snimljenog na turneji u Japanu, sa sve verzijom pesme “Nantucket Sleighride” koja traje 32 minuta i zauzima jednu i po stranu vinila, ostaju bez daha. Autorski mršavi album Avalanche (jul 1974) pokazuje da između Pappalardija i Westa nema više magije i Pappalardi odlazi razočaran, a grupa se osipa odmah potom.

Tu negde prestaje i onaj deo biografije grupe koji vredi da istražujete. Oni se do dana današnjeg ponovo okupljaju u nekim instancama i objavljuju nekakve nosače zvuka, a pored Westa, jedini starosedelac u grupi za sve te godine je sjajni bubnjar Corky Laing. Ali, slaba vajda: u fazama “radimo/ne radimo”, kroz grupu je prodefilovalo petnaestak muzičara i bezbroj gostiju koji nisu imali ni trunčicu ideje šta tu rade – baš kao ni bend. Podatka radi, grupa pod svojim imenom 2007. objavljuje nekakav isprdak od albuma po imenu Masters of War koji je potpuno sastavljen od heavy obrada Dylanovih pesama. I što bi ono rekli stari Etrurci, just to add an insult to injury, u naslovnoj pesmi peva Ozzy Osbourne, čovek čija pevačka karijera je bila zasnovana na premisi da je sasvim prihvatljivo ne znati pevati u žanru u kojem pevač inače ima najteži posao u bendu.

Leslie WestŠta je to bilo potrebno Leslieju Westu, ne mogu da ukapiram, pa da mi platite. Trik je i u tome što taj čovek ima manje-više permanentnu, a sasvim čestitu solo karijeru na klasičnoj blues-rock sceni; upravo pre dve nedelje je objavio album Soundcheck koji, nećete mi verovati na reč ali ćete verovati svojim ušima ako ga čujete, uglavnom nije dosadan za slušanje – a to je već uspeh. I nema iznenađenja: budimo načisto, ako i nije bogzna kakav biznismen, Leslie West je dobar gitarist koji ume da se prilagodi vremenu, mada to vreme više nije takvo da prima klasične forme kao nekad, pa se čovek malo i pogubi u tom prilagođavanju. Šta ćete: tanana je to staza za tako velikog čoveka… Zapravo, nije više onako velik: prepolovio se u gabaritu i ne biste ga prepoznali da sudite samo po starim slikama. Svoj smisao za humor West pokazuje i tako što na sceni, po pravilu, nosi košulje i jakne iz vremena kada je dobio nadimak Mountain, sa sve naramenicama koje ocrtavaju nekadašnju siluetu.

PappalardiNikada neće biti sasvim jasno šta se to desilo u domu Pappalardijevih aprila 1983. godine, ali Felix je završio sa metkom u vratu. Posle žalbe na prvobitnu optužbu da je izvršila ubistvo drugog stepena, Pappalardijeva udovica Gail je najzad osuđena za ubistvo iz nehata i posle dve godine suđenja puštena na uslovnu slobodu. A nekoliko poslednjih godina života, talentovani muzičar i vizionar hard rocka u nastajanju, Pappalardi je proveo u prinudnoj mirovini: njegove uši su platile skup ceh istraživanja snažnog zvuka. A osim ranih albuma grupe Mountain, nikad nije ponovio onakav producentski uspeh koji je napravio sa grupom Cream, počev od njihovog drugog albuma.

Nažalost, sudbina mnogih koji su utabavali stazu drugima je takva da ih zaborave. Deca koja kažu da vole rock’n’roll danas ne znaju ko je bio Felix Pappalardi, baš kao što pojma nemaju ko je bio taj Max Yasgur. A onakav trag ostaviše. Ta predivna, naivna mladost kada su nam takvi ljudi bili jako važni neće se nikad ponoviti.

Look at me, I believe it’s true
You’re a part of me, I’m a part of you

 

P.S. Ah, da, umalo da zaboravim: ako vam se učinilo da ste pesmu “For Yasgur’s Farm” već slušali na Suštini pasijansa, razlog tome je što jeste. No, Peacock i ja se slažemo da je reč o toliko dobroj pesmi da njena repriza neće pokvariti ništa od ugođaja.