Blesak ugašene zvezde

“Svojom inteligencijom, voljom, marljivošću te na kraju uživljavanjem u bit stvari ušao u beskonačni prostor, dirnuo ga genij”

Antonija Tkalčić‑Koščević,
koleginica i intimna prijateljica Save Šumanovića

Kritika me je metnula u red prvih slikara sveta i ja sam bio okružen dosta velikom ljubaznošću i pažnjomSmatrate sebe obaveštenim građaninom, živite u uverenju da volite svoju zemlju i poznajete istoriju, umetnost i kulturu… Verujem da je tako, ali šum koji proizvodi nezrelo društvo i oni koji ga vode, nedostatak valjanih uzusa i poplava neukusa ometaju vas.

Ometale su i Savu Šumanovića, čijim delom volimo da se podičimo pred strancima ili uz uzdah sklapamo ruke pred njegovim platnima. Ovde ćemo se, na 120. godišnjicu Šumanovićevog rođenja, podsetiti na umetničko blago koje su nam njegov genij i njegova brižna, nesrećna majka, ostavili.

O slikarstvu, životu i tragičnoj smrti Save Šumanovića postoji obilje materijala, koji će sigurno biti dopunjen i radovima mlađih istraživača. Nećemo se ovde baviti Šumanovićem na način istorijsko-umetnički. Pre je to jedna lična, intimna skica koja će vas, nadam se, podstaći da krenete dalje od ovog teksta i putujete Savinim sremskim ili pariskim sokacima, zaljuljate se na njegovoj lađi, upoznate šarmantne modele ili se pridružite Savinim kupačicama.

Samo ukratko, radi lakšeg snalaženja na putešestviju kroz Šumanovićevu posvećenost slikarstvu, dodajmo nekoliko vremensko-prostorno-stilskih “stanica”:

1914–1920. – Prvi zagrebački period
1920–1921. – Prvi pariski period, analitički kubizam i konstruktivizam
1921–1925. – Drugi zagrebački period, neoklasicizam
1925–1928. – Drugi pariski period, ekspresionizam
1928–1930. – Treći pariski period, novi realizam (poetski realizam)
1931–1942. – Šidski period

U vreme kada sam studirao istoriju umetnosti Narodni muzej je bio otvoren za posetioce, a ja sam koristio svaki ulazak da stanem i uživam. Ne, ne zbog motiva, nego zbog slikarske veštine i uzbuđenja koje ona donosi.

Crveni ćilim, 1929. Ne znam koliko sati sam proveo pred ovom slikom.

…Taj kraj, njegovo sunce i svetlo učinili su, da ćete moje slike naći opet vedrim i jasnim tonovima slikane, … a koje su bile svetlo Srema odneseno u Parizki pejsaž, a sada je sve to samo primenjeno na ovaj kraj koji je u istinu takav. … i da sve činim da Vas zadovoljim u najvećoj meri, koliko moje znanje i talenat dopušta.

Sava Šumanović

Taj kraj, njegovo sunce i svetlo učinili su, da ćete moje slike naći opet vedrim i jasnim tonovima slikane

Svakako, vašoj bih pažnji preporučio i izvanrednu televizijsku dramu koja je na mene ostavila i dan danas snažan utisak. A ako imate bilo kakav komentar na ovaj prilog ili slikarstvo Save Šumanovića, radovaće me da ga ovde i pročitam.

Rastko… mora da vas je rodila kobila a ne žena… Đubre gadno doći ćete vi mojih šaka kad tad… Smradu mog života lopove mojih godina…
…Štovani gospodine Rastko, Oprostite moje ludačko pismo gde vas uvredih krvavo i ružno, maštam o uređenju države, očekujem smrt.
Rastko… Suviše je boli oko mene. Nesreća iskače iz mene, pa vas molim, moj dragi, koji ste u neku ruku moj heroj i ideal da me spasite.
Ja vas ljubim, ljubim vaše ruke koje voljah… Voleo sam vas i to vam je dosta…
… Dragi moj mili Rastko, moj dragi… Mali moj dragi moj mališa… Mali moj dragi gospodine, moj dečko, molim vas se kao svecu spasavajte… Mili moj zaprečite fatalni tok stvari…
… Osuđen sam na dugu bolnicu…
… Srbija i Jugoslavija isto. Sva zemlja će da ide u izbeglištvo…

(Iz pisama Save Šumanovića Rastku Petroviću)