– Na šta prvo pomisliš kad se pomene David Bowie? – pitala je.
– Na Iman! – odgovorih iz topa.
– E, jebote! Muškarci…
– Ne znam, dušo, s koliko si to muškaraca bila, kad tvrdiš da svi mislimo isto, ali pitala si na šta prvo pomislim, a ja sam samo testosteronom vođen budući elektro-inženjer, a ne budući psiholog kao ti, pa i pored toga ipak znam da je prvo mišljenje vezano za instikt, a Bowie se ne kapira instiktom, nego umom, što je daleko od toga šta prvo pomislim, i dok je Iman na mene ostavila utisak svojom pojavom, Bowie je ostavio utisak zvukom, koji on pretvori u muziku, a muzika se sluša dušom, dušom koja vapi da se izrazi i vizuelno.