Ode nam voz

Čitajući kao klinac knjige Agate Kristi, nisam mogao da se otmem utisku da je putovanje vozom prava avantura. Kako i ne bi bila, kada je njen junak Herkul Poaro u romanu Ubistvo u Orijent ekspersu prinuđen da rešava misteriju zavejan negde usred Balkana. No, iako se ispostavilo da takav put može da bude i opasan, Agata je uspela da kroz roman provuče i jednu romantičnu stranu putovanja vozovima koja je raspaljivala mladalačku maštu.

Bio je to dovoljan podsticaj da počnem da sanjarim.

Luksuz putovanja Orijent ekspersom nikada ne bih mogao sebi da priuštim. U ona prošla, socijalistička vremena, dovoljna mi je bila i druga klasa. Na taj način sam proputovao skoro celu Evropu sve se nadajuči da ću jednoga dana, kada budem stariji i promenim optiku, moći ponovo da se zaputim već poznatim stazama. Da vidim koliko se, u međuvremenu, promenila Evropa. A i ja.

Iz današnje perspektive, sve mi se čini da se to nikada neće desiti.

To me je i podsetilo na današnju pesmu. U njoj je “Hitchcock Railway” samo metafora za vožnju kroz život u potrazi za sopstvenom slobodom i svim lepim stvarima koje ona donosi. Težak je to zadatak, ali ostvariv.

Joe Cocker!Verujem da se, poput junaka iz pesme, slično osećao i Joe Cocker u vreme kada je snimao svoj drugi album. Bio je mlad i pun energije tako da nije ni čudo što je debi album With a Little Help from My Friends (1969) bukvalno eksplodirao u ušima slušalaca. No, to mu nije bilo dovoljno. Iste godine snimio je i nastavak, Joe Cocker!, koji se malo ređe pominje jer je izašao posle njegovog epskog nastupa na Woodstocku, a ubrzo je usledio i nastavak u vidu Mad Dog And Englishman (1970), kojim je ušao u legendu.

Za tih godinu dana Cockerov život se promenio – prateći The Greese Band, sastavljen od fenomenalnih muzičara koji će nešto kasnije napraviti ozbiljne karijere, zamenio je ekipom na čelu sa Leonom Russellom. A “Hitchcock Railway” je postala jedna od nezaobilaznih koncertnih atrakcija koju je Cocker izvodio tokom cele karijere.

A mi?

E, da se nismo u međuvremenu vozili Železnicama Srbije, ko zna gde bismo stigli.