Pođimo požnjeti žito

Žetva žitarica se obavlja tokom jula. I danas je to veliki i zahtevan posao mada se, uz pomoć mašina, odvija mnogo lakše nego što je to nekada bilo. Vreme letnjih moba i rada od izlaska do zalaska sunca po najvećoj vrućini zauvek je prošlo.

Današnja deca nemaju pojma šta sve prethodi dok se stigne do finalnog proizvoda koji im se servira – hleba i raznih vrsta peciva koje vole da tamane.

U našem susedstvu, na Apeninskom poluostrvu, 1965. godine je pesma koju je pevala LouselleAndiamo a mietere il grano” sa temom žetve postala veliki hit. Ni Italijanima u to vreme nije bilo ništa bolje nego nama, čim su se ovakve pesme pevale. Već narednog leta bila je prepevana i postala hit i kod nas.

ZdenkaZdenka Vučković je, praktično, bila prva jugoslovenska teenage zvezda. U vreme svog prvog uspeha na Opatijskom festivalu 1958. godine, nastupajući zajedno sa Ivom Robićem, oduševila je prisutnu publiku.

Tokom naredne decenije, žarila je i palila po estradi izvodeći zabavnu muziku toga doba i pevajući prepeve uglavnom italijanskih hitova. Da ne bude zabune, bila je energična i velika pevačica, što se odrazilo i na njen komercijalni uspeh – spadala je u najtiražnije izvođače Jugotona.

I dok su žeteoci na hrvatskim njivama radili uz Zdenku, na vojvođanskim se pevala srpska verzija pesme koju je snimio Minja Subota, sa nešto drugačijim tekstom. wlEmoticon-smilewithtongueout.png

Po mom subjektivnom utisku, obe verzije su bolje od originala!

Iako uspešni u šezdesetima, Zdenka i Minja su uskoro postali marginalni izvođači. Rok muzika je počela da tutnji i kod nas.

Možda će Комшија imati nešto svemu napisanom da doda jer se bolje seća šta se dešavalo na žetvama tokom šezdesetih.

– * –

Za koji dan očekujem zvanično saopštenje nadležnih koje će, otprilike, ovako da glasi: posle rodne godine i uspešne žetve Srbija neće gladovati.

1 komentar na temu “Pođimo požnjeti žito”

  1. Немам појма, ја сам градско дете :).

    А Зденке се сећам више из забавишта, где је међу неком гомилом плоча дечије музике (чудо једно колико се тога издавало тада, прави ли се то и данас?) остала запамћена тужна прича о зеки и поточићу, мислим да је била њена верзија (имам и ону од неке Олгице Милер и слабо их разликујем). Сећам је се и нешто касније, отприлике годину две после те жетве, кад је била већ рибетина са посебним шмеком, нарочито око тога како изговара шушкаве сугласнике :). И изгледала је боље него на овом омоту.

Komentari su onemogućeni.