Nikada više

Kraj sedamdesetih je značio da su sve one glavne vedete progresivnog roka koje su žarile i palile na početku decenije (Yes, ELP, Genesis…) odavno dostigle svoj zenit i bile spremne da nestanu pod žustrom paljbom novotalasnih i punk grupa. Nisu imali neki veliki izbor – mogli su da izumru kao dinosaurusi ili da svoju muziku prilagode novonastalim okolnostima, što je podrazumevalo kraće pesme, modernizaciju zvuka i ubacivanje elemenata pop muzike, na koju su svi odredom bili gadljivi, kako bi bili prisutni na radiju.

Muzička industrija je bila totalno indiferentna prema ovakvoj muzici i samo je čekala da objavi umrlice.… Nastavite sa čitanjem >>