Gde li sam se zaputila?

Donde voy, donde voy
Esperanza es mi destinación
Solo estoy, solo estoy
Por el monte prófugo me voy

Još jedna pesma o napaćenim ženama… Pa šta, ova tema je neiscrpna. I don't know smile

Da nije bilo ove pesme, nikada ne bih ni čuo za Tish Hinojosu. Među poznavaocima, ona važi za izuzetno talentovanu autorku koja nema predrasuda prema raznim vrstama muzike. Ona koju sama komponuje predastavlja veštu kombinaciju meksičkog folka i kantrija, sa nadahnutim tekstovima koji je približavaju kvalitetu najboljih songwritera današnjice. Moja tvrdnja se lako može proveriti: iza nje stoji opus od petnaestak studijskih albuma prepunih dobrih pesama. A ako, poput mene, niste dobri sa španskim jezikom, snađite se nekako. Vredno je truda.

Pored bavljenja muzikom, Hinojosa je aktivna u brojnim humanitarnim organizacijama, kao i onima koje se bave očuvanjem kulturnog nasleđa meksičke populacije koja živi u SAD. Na nekoj od tih humanitarnih akcija upoznala je Lindu Ronstadt, i samu poznatu po svom političkom aktivizmu. Bez obzira na to što je bila verovatno najpoznatiji i najbolje plaćeni američki ženski izvođač tokom sedamdesetih, njenom moćnom glasu danas nema pandana.

Winter lightLinda je učinila za Tish ono što je mogla: snimila je jednu od njenih pesama kako bi je upoznala šira publika. Tako se “Donde Voy” našla na Lindinom albumu Winter Light (1993), koji ne spada u najbolje koje je potpisala, ali je daleko od prosečnosti. U njenoj emotivnoj interpretaciji ova pesma, koja govori o nesigurnoj ženi koja je utekla od svog muškarca, kao i o njenom kajanju i sumnji kuda sve to vodi, zvuči naprosto epski.

Koliko mogu da vidim, Tish se i dalje oglašava novim albumima svake tri godine, a Linda je, zbog Parkinsonove bolesti, prestala da peva. U meni još tinja nada da im ova pesma ipak nije i poslednja zajednička.