Harlemski nokturno

Da prvo raščistimo šta je nokturno. U muzičkom smislu nokturno je kratka kompozicija setnog, sanjarskog i romantičnog raspoloženja. Najpoznatija su Šopenova nokturna u klasičarskoj literaturi, a meni su ona presela za vreme Juniorovog puberteta – imao je običaj da ih pušta rano ujutru, pre nego što pođe u školu.

Loš tajming za setan ugođaj. Thinking smile

Kasnije, naziv nokturno se preselio u poeziju i odnosio se na meditativne pesme lirskog karaktera koje su pisali mnogi istaknuti književnici na ovim prostorima.

No, niti ću o pesnicima, niti prostoru danas poznatom kao Zapadni Balkan, nego ću odmah da se zaputim u Ameriku.

Harlem se, koliko znam, naslanja na severni deo Manhettena u New Yorku, tradicionalno je naseljen Afroamerikancima i odatle bih pre očekivao “Harlem Shuffle” nego “Harlem Nocturne“. Mada, i tamo ima mesta za sve ono što nokturno podrazumeva…

Danny GattonHarlem Nocturne” je džez standard napisan još davne 1939. godine, a povod je da prozborim koju reč o Dannyju Gattonu. Za neupućene, on je jedan od najboljih američkih gitarista XX veka, poznat po tome što je “znao da svira sve”. Kao i svi takvi talenti, brusio se na živim svirkama, povremeno snimao stilski raznovrsne albume koji se nisu prodavali, ali su privlačili pažnju drugih velikih muzičara.

Predlozi da se pridruži raznim grupama bili su skoro svakodnevna stvar u njegovom životu.

Poznata je ponuda Lowella Georgea da zajedno sviraju posle raspuštanja grupe Little Feet. Ova saradnja nikada nije ostvarena, jer je George samo nekoliko dana posle te primamljive ponude naprasno preminuo. Dakle, jasno je da je Gatton bio vrhunski instrumentalista, pa mu neslužbena titula Master of the Telecaster nije dodeljena slučajno – bio je “muzičar za muzičare”.

Gattonovo “uvrtanje ušiju na Telecasteru” mene neodoljivo podseća na još jednog velemajstora gitare, Roya Buchanana, a povezuje ih slična sudbina.

Jednoga dana, Gatton se zatvorio u svoju garažu i upucao se bez objašnjenja. Sad smile

Na nastupima posvećenim uspomeni na njega svirali su Les Paul, James Burton, Arlen Roth i Albert Lee. Valjda vam je sada sve jasno.