Ovo je život?

Većina muškaraca muzičara će u razgovoru lako da potvrdi da je za bavljenje ovim zanatom glavni motiv bio “doći do mnogo devojaka”. Oni istinski umetnici govoriće o “unutrašnjem porivu” koji su osećali od malena kako bi iskazali svoje emocije. Psiholozi će nas ubeđivati da je gitara samo nastavak onog muškog dela tela koji nazivamo “porodičnim draguljem”.

Žene su na ovu temu mahom uzdržane i nerado govore o tome. I don't know smile

Ovo je jedna od mogućih priča.

U svojim dvadesetim, Amy Macdonald je bila tipična tinejdžerka. Išla je na fakultet, zujala sa društvom, posećivala koncerte, a u slobodno vreme je po malo nastupala i u lokalnim klubovima. Gitaru je sama naučila da svira, a repertoar joj se sastojao od obrada aktuelnih pop pesama. Sve dok nije počela da sklapa sopstvene…

Ma koliko da su joj pesme dobro zvučale, niko sem lokalne publike nije bio u mogućnosti da ih čuje. Kao i u svim bajkama sa srećnim završetkom, stvari u njenom životu počele su da se odvijaju slučajno: videla je oglas u novinama u kome je pisalo da nova, mala izdavačka kuća traži izvođače i poslala im je svoje demo snimke… Bila je jedna od 500 prijavljenih.

AmyUbedljivim nastupom brzo je uverila buduće poslodavce da treba da joj pruže šansu. Usledilo je snimanje albuma This Is the Life (2007). Istoimena pesma je počela da se vrti na radiju, a rezultat je bio više nego dobar: prodaja se merila milionima primeraka.

Ovo je pesma koja govori o tome kako je sjajna stvar biti muzičar. Lepo je nastupati gotovo svake noći i dobro se osećati zbog toga. Ali, u isto vreme, Amy se pita kako sve to utiče na druge aspekte njezinog života – odnose sa porodicom, prijateljima i drugim ljudima koje voli.

And you’re singing the songs
Thinking this is the life
And you wake up in the morning and your head feels twice the size
Where you gonna go? Where you gonna go?
Where you gonna sleep tonight?

Da li je ova pitanja i danas muče? Sudeći po broju prodatih nosača zvuka, ne verujem. Winking smile