Tradicija kroz prizmu psihodeličnog kaleidoskopa

Ponekad je dovoljna nečija samo jedna (ne baš toliko) blesava izjava da vam na čas potrese pogled na svet. Čak i da se uopšte ne složite sa tom izjavom, reputacija onog ko ju je dao zahteva promišljanje ili otkriće da tu postoji element “ima tu nešto” čine da naprasno počnete da se bavite tim navodom.

Tako sam se najzad otkačio od obale i poslušao Kaleidoscope mimo one dve numere.

Koje dve numere, pitaćete vi (ili nećete). Od svih ljudi, samo će se Marinko setiti, jer on album Zabriskie Point (1970), koji sadrži muziku iz istoimenog kultnog filma, drži u malom prstu. Na tom albumu se nalaze i dve numere grupe Kaleidoscope, u društvu uglednih kolega kao što su Pink Floyd, Grateful Dead (i obaška “kom opanci, Tom i Jerry Garcia”), John Fahey, Patty Page i The Youngbloods. Mak na konac gledano, to su ova i ova numera.

Elem, Jimmy Page je jednom prilikom izjavio da je Kaleidoscope njegova najomiljenija muzička grupa svih vremena. Ne reče da li je on tu grupu video kao lični uzor, ali to već znamo, jer njegova oblast delovanja je bila drugačija, ili je zavidio Davidu Lindleyju, univerzalnom instrumentalisti nemerljivog talenta, na kapacitetu i sposobnosti da iznese svaku ideju u čestit rezultat, pa voleo neko tu muziku ili ne. Tek, imao je i Jimmy Page saradnika tog kalibra – John Paul Jones, tihi radnik Led Zeppelina, takođe je univerzalni instrumentalist i poznavalac celishodnih rešenja u aranžmanima, što je bio ključ zvuka velike grupe.

Ali, danas nećemo o Zeppelinima.

Setićete se: David Lindley je čovek kojeg smo često pominjali na ovim stranicama, uvek se iznova čudeći njegovoj zanatskoj veštini koju je upošljavao da kreira fantastičnu muziku. Na sceni je upravo postao poznat kao mozak grupe (The) Kaleidoscope tokom rada 1966-1970. godine, dajući svoj doprinos psihodeličnoj sceni zapadne obale. Sastavljena od muzičara različitih zaleđina, ova grupa je rano pronašla formulu uspeha kombinovanjem starog i novog: u njihovim aranžmanima je dominirala atmosfera tradicionalne muzike.

Side TripsPesma “Oh Death“, koju danas slušamo, nije autorski rad grupe Kaleidoscope. Danas se ta pesma smatra tradicionalom poteklim negde sa Apalačkih planina između dva svetska rata. Tačan izvor pesme se samo pretpostavlja, a prvi ju je snimio Dock Boggs, negde krajem dvadesetih godina prošlog veka. Grupa Kaleidoscope ju je uvrstila na svoj prvi album Side Trips (1967).

Uzgred, podsećam vas na moguće značenje reči trip na engleskom jeziku: kao glagol, optimalno je koristiti žargon – uraditi se.

Danas je vrlo teško otkrivati ko je prvi počeo sa ovim formatom kombinovanja žanrova i kome je prvom pripisana kovanica psychodelic folk (Ameri osećaju organsku potrebu da sve klasifikuju pre nego što pokušaju da razumeju). Pošeno, ja pozadinu tog sveta nisam istražio do mere da bih to znao pouzdano. A moram da vam priznam i to da oklevam da se bavim tematikom psihodelije. Što mi ono Zoća Peacock jednom reče: “ne zaboravi da je eksperiment legalne upotrebe LSD-a završio šezdesetih neslavno, i to tako što je ga je konzumiralo 10% Amerike”. I tako: gde je stao LSD legalno, nastavio je ilegalno, pejotl i meskalin su već bili tu (vidi: Santana na festivalu Woodstock), a eksplozija slika, boja i ideja je dovodila neke do silnog stvaranja psihogene muzike…

To je nešto više od žanra, a podvodi se pod razne termine sa prefiksom “psihodelično“.

Kako god bilo, Kaleidoscope je možda počeo kao nekakav živahniji ekvivalent već aktivnoj grupi Grateful Dead. Snimili su četiri odlična albuma, ali nisu potrajali na sceni. Lindley je postao jedan od najtraženijih session muzičara zapadne obale (navodno, reč je o stotinama albuma na kojima je svirao, često i nepotpisan). Na spisku muzičara koji su bili (ili su još uvek) ovisni o sviračkim uslugama Davida Lindleyja nalaze se Jackson Browne, Linda Ronstadt, Warren Zevon, Leonard Cohen, Graham Nash, Dolly Parton, Joe Walsh, Rickie Lee Jones…

Psihodelija

Neka me vrag odnese: ne treba da čačkam ovu temu. Palo mi je na pamet: šta bi bilo da su Tozovac i Bora Spužić Kvaka uzimali LSD? Zamislite Nadu Mamulu obučenu kao Mama Cass, sa sve cvetnom trakom u kosi, kako peva o banjalučkim dućanima… Uh…