Izgubljen u snu

The War on Drugs je izraz koji koriste američki političari i vlada u kampanji sa ciljem da se suzbije trgovina psihoaktivnih supstanci. Istovremeno, ova inicijativa obuhvata i skup mera koje bi obeshrabrila proizvodnju, distribuciju i potrošnju pilula za lilule, sve u skladu sa UN i Svetskom zdravstvanom organizacijom. To što je u nekim USA saveznim državama legalizovana proizvodnja i konzumacija “trave” kao da nema veze sa svim ovim što se javno proklamuje. Bitno je ko proizvodi, prodaje i kontroliše ovu delatnost.

Ali, da ne cepidlačim.

The War on Drugs je i naziv grupe koju predvodi harizmatični i talentovani Adam Granduciel. Kao i kod svih modernih indie rokera, kroz njihovu muziku se provlače različiti uticaji. On sam kao svoje uzore navodi klasične autore Dylana, Springsteena, Younga i Pettyja (podržavam), kao i one mlađe i modernije, poput Sonic Youth ili My Bloody Valentine; na to mi je malo teže da se primim, jer za moj ukus previše eksperimentišu sa bukom i neuobičajenim studijskim tehnikama. Uostalom, ponešto od svega toga može se čuti na njihova prva dva albuma, koji su više obećanje nego koherentni radovi.

Lost in a DreamTreći album Lost in the Dream (2014) je već nešto sasvim drugo. Izgleda da je Granducel sazreo kao autor i kockice su se napokon složile, pa je muzika više na tragu starijih uzora. Naravno, obilato zalivena salvama gitaroške buke. Zato nije ni čudo što su nedugo po objavljivanju postali novi miljenici kritike i publike.

Naslovna numera je mnogo mirnija od ostalih pesama. U neku ruku je meditacija na temu ljubavi i svega onoga što smo spremni da učinimo za nju da bi se održala. Ljubav je ključ za sve životne igre koje igramo, ono što nas održava i u trenucima kada pomislimo da smo je izgubili.

Željno iščekujem novi album The War of the Drugs u nadi da će nastaviti dobrim putem kojim su krenuli poslednjim albumom. Samo da se ne zagube u sopstvenim snovima…