Ništa, bre, ne znaš (o ljubavi)

Mrzim skraćenice koje amerikanci tako rado koriste. Verovatno zbog toga imam averziju i prema žanru koji zovu R&B. Strogo gledano, ovo bi trebalo da znači skraćenicu od rhythm and blues, što kao žanrovsku odrednicu koliko -toliko dobro poznajemo, jer je utkana u višedecenijski razvoj popularne muzike. No, ako se baci pogled na bilo koju od današnjih R&B lista i čuje nešto od muzike koja se na njima nalazi, primeti se da pesme imaju veze sa ritmom, bluza nema ni od korova, a nađu se tragovi soula, funka, rapa, diska i ko zna čega još. E, da zajebancija bude koš veća, to se zove savremeni (contemporary) R&B…

Ovakvu veoma rasprostranjenu muziku već više decenija zovem “crnci u gaćma” i obično je zaobilazim jer ne vidim kako je ona to “osavremenjana” i koji joj je to novi kvalitet. Draži su mi stari asovi koji su izvodili ono što se i danas jasno zove soul, gospel ili funk.

No, svremena na vreme, naleti nešto vredno pažnje i iz tog prezrenog odeljka. Jill Scott je pevačica/pesnik/sonwriter/glumica i model (lepa jeste, ali pozamašnih je gabarita za moje poimanje modela) koja je svojim debi albumom napravila veliki bum – ne desi se često prvencima da postanu platinasti. Iako je na njemu više recitovala nego što je pevala, njen talenat je bio očigledan. Neki su je komentarisali kao “hip-hop verziju ulične poezije po ugledu na Patti Smith“, ali nikome nije promaklo da ima raskošan glas i da zna da ga koristi.

U međuvremenu, od debija 2000. do danas mnogo je vremena prošlo. Posle preslušavanja njenog poslednjeg albuma Woman (2015) mogu samo da konstatujem da je Jill Scott zrela pevačica moćnog glasa koja ima meru u onome šta radi. Albumom uglavnom dominiraju balade u kojima se ona fantastično snalazi, a brže numere nisu pojeli elektronika i tehnologija. Nije retro sound, ali je podnošljiv…

Jill Scott

You Don’t Know” je klasična soul balada u kojoj junakinja sitno pljucka po partneru koji ne razume koliko ga voli i na kakve je sve žrtve spremna da bi ga sačuvala. Klasika. Zanimljiva je i zbog autora – napisao ju je još šezdesetih Jerry Ragovoy, poznat po pesmama koje su bile veoma uspešne (“Time Is on My Side” koju su proslavili Stonesi; “Piece of My Heart” , “Cry Baby” i “Try (Just a Little Bit Harder)” su bili deo udarnog repertoara Janis Joplin), a ako se pogleda kompletna lista njegovih pesama koje su postale poznate, može se videti da je bio popularan kao autor naročito među britanskim muzičarima.

Jill Scott je osoba sa različitim talentima, pa je pitanje u kom pravcu će se razvijati njena buduća karijera. Dostigla je kritičnu težinu za vrsnu soul pevačicu (mršavice ne mogu da budu vrhunske) i emocionalnu zrelost u interpretaciji kakva se ređe sreće, te navijam da se opredeli za muziku.