Polifalšija

Na prvom roditeljskom sastanku smo dobili obavezu da našim taze trećacima nabavimo ksilofone. Da nemam toliko kontakata sa raznim ljudima i građanima lepe Srbije, bilo bi mi neverovatno da ima roditelja koji ne znaju šta je to. Al’, eto, nije mi bilo neverovatno.

No, dobro. Sveske na čijim koricama je grb fudbalskog kluba iz Barselone, ili iz Mančestera već imamo, blokove za crtanje i tempere takođe. Knjige smo nabavili na rate, a princip besplatnog školovanja nas ponovo tera u namenske maloprodajne objekte po školske školski ksilofonverzije ksilofona.

Da neko ne shvati pogrešno, nije nama muka da odemo u te namenske maloprodajne objekte. Nama je muka od te gužve, od silnih polupismenih pitanja i konstatacija, od roditelja koji tek u knjižari (mada to i nije knjižara) pitaju decu da li im za matematiku treba “visoki karo” i slično.

I onda dođeš na red da kupiš ksilofon ili makar da se obratiš prodavcu, pa tako još nekoga podsetiš da i njima to treba. I šta ti prodavac nudi – jedini model ksilofona koji su dobili. A on “u falšu”. Sve se mislim da ne treba imati mnogo sluha, pa kad prođeš kroz skalu “od do do do” odmah možeš da uvidiš da sklada nema tu negde oko sol. Drugim roditeljima to ne smeta; nama prodavačica nudi drugi-treći-… primerak, ali falš je napravljen fabrički – nema tu pomoći.

u našu radnju imamo svega! žene, dece, kese, torbice,...Da ne dužim, u n-toj radnji smo našli ksilofon kojem je ta jedna jedina oktava ispravna. Nema falš tonova. Ali zamišljam učiteljičine muke sa razredom punim falš-ksilofona, kako decu uči osnovama muzike. Koliko znam, nastavnici razredne nastave moraju da imaju osnovno muzičko obrazovanje, jer kako će drugačije da obrazuju našu decu. Verujem da ima izuzetaka, pogotovo u ruralnim sredinama, ali ovde govorim o sistemu.

I šta sad? Dođu deca sa falš-ksilofonima. Naravno, ne znaju da imaju falš-instrumente. Kroz prve časove nauče ritmiku i počnu da sviraju. Učiteljca kad primeti da im instrumenti ne valjaju, šta može da uradi?

1. Da napomene roditeljima da kupe ispravan instrument? Roditelji već misle da su kupili ispravan instrument – ima osam pločica i to svaka različite boje, ima štapić za udaranje, proizvodi zvuk kad se udari, za sve ostalo je dužna učiteljica da ih nauči. Ako neko od roditelja i shvati da mu dete ima falš-instrument, šta može da uradi? Da juri po radnjama i dokazuje principe besplatnog školovanja i po ko zna koji put potvrđuje da u Srbiji prodavačica/prodavac ne mora da se razume u to što prodaje?

2. Da sigeriše roditeljima gde da kupe ispravan instrument? Tu je tek nadrljala. Odma’ će da skoči bar troje i optuži je da em ima deal sa prodavcima, em će dobre ocene da daje samo deci koja su kupila “pravi instrument”.

za_dve_najvisxe_dveipo_godine3. Da pokrene akciju i da se od naredne (dve, najviše dve i po) godine uz udžbenike, koji se plaćaju na rate, dobija i adekvatan muzički instrument? E, to! Koliko je meni jasan taj sistem koji “čuči” iza svega, odmah će da joj dodele da logistički i administrativno realizuje taj zadatak, pa onda i još dva-tri kad se već pokazala da ima energije i volje, jer ovi koji bi trebalo da rade malo(?) zabušavaju.

4. Da trpi? I ćuti…