Svratište

Kada sam bacio oko na kontrolnu tabelu u kojoj su popisani svi do sada objavljeni muzički prilozi na blogu, bio sam ne malo iznenađen da niko od nas nije napisao ni reč o Chrisu Rei. Kao i u slučaju mnogih, nekako nam je bio van fokusa, iako spada u autore koji su veoma prepoznatljivi na ovim prostorima, ponajviše zato što su se njegovi albumi redovno objavljivali u SFRJ tokom osamdesetih.

A i dva puta je gostovao u Beogradu.

Roditelji su mu namenili sasvim drugačiji životni put. Kao vlasnici fabrike sladoleda, podrazumevalo se da im se sin bavi porodičnim poslom. No, Chris je u doba kasne mladosti otkrio da ga zanima muzika, kupio gitaru i bacio se na učenje sviranja. Bio je opčinjen starim blues majstorima (valjda se blues skale najlakše uče) i posle nekoliko godina je uspeo da se ugura u prvi rock & roll band. U njemu je zamenio, nećete verovati, Davida Coverdalea. Surprised smile

Brzo je primećeno da piše dobre pesme, a nije bio ni loš pevač. To mu je omogućilo da, sredinom sedamdesetih, potpiše ugovor za snimanje albuma kao solista. Diskografska kuća je imala uslov, da pronađe novo, umetničko ime. Kako mu je otac bio Italijan, predložili su da postane Benny Santini.

Rea se sarkastično poigrao sa njihovim predlogom, pa je debitantski album nazvao Whatever Happened to Benny Santini? (1978). U produkciji čuvenog Gusa Dudgeona, Rea je proizveo američki hit “Fool (If You Think It’s Over)” i čak bio predložen za Grammy koji nije osvojio. Za moje uši je to bila suviše umivena muzika koja je je više bila pop nego rock. Isto je mislio i Rea, nije bio ni malo zadovoljan rezultatom, ali je stao na noge.

Sa takvim kreditom dobio je mogućnost da i dalje snima, ali naredna tri albuma nisu proizvela ni jednu hit pesmu. Stvari su krenule na bolje tek albumom Watersign (1983) na kome je, napokon, otkrio čarobnu formulu koja će ga proslaviti širom sveta – pesme su mu bile melanholične i srednjeg tempa. Snimljene su u naglašenoj laid back gitarističkoj atmosferi koja pomalo podseća na rane radove Dire Straitsa i obogaćene njegovim promuklim glasom koji deluje kao sedativ.

AubergeNarednih nekoliko godina prodao je 30 miliona albuma!

Ono što publika i kritika vole kod Chrisa je njegov jak autorski pečat. Čim otvori usta, zna se o kome se radi. S druge strane, poznata je njegova skromnost – sebe nikada nije posmatrao kao rock zvezdu, već kao uspešnog muzičara.

Auberge (1991) je deveti po redu album koji je snimio. Meni je možda i najdraži: funkcioniše muzički i autorski besprekorno. Na njemu se Rea pozabavio životnim problemima na pomalo uvrnut način. Naslovna pesma je fora – auberge je francuska reč za motel/svratište/kafanicu u kojoj se nađete kada u blizini nema ničeg boljeg; na neki način opisuje umor autora od stalnih putovanja. Promotivni video u suštini nema nikakve veze sa sadržajem pesme, ali je zabavan za gledanje.

U međuvremenu, svašta se dešavalo u njegovom životu, lošeg (zdravlje) i dobrog (odlični albumi), o čemu ćemo drugom prilikom. Tek smo ga načeli. Hot smile