Najveća ljubav

Često se dešava da se kolaboracije i najvećih muzičara, uprkos dobroj volji i entuzijazmu svih umešanih u proces, završe katastrofalno. No, ima i izuzetaka, kada sve protekne tako glatko da je finalni proizvod prava milina slušati.

Čini mi se da je da je jedina tajna u tome da se autori međusobno “osete” na pravi način.

Elvis Costello i Allen Toussaint su muzičari različitih generacija. Costello je, jašući na talasima New wavea, izrastao u, verovatno, najvećeg engleskog autora s kraja prošlog i početka ovog veka. Toussaint je, započeo svoju bogatu karijeru u vreme kada se Costello rodio. Duboko ukorenjen u muzičko nasleđe New Orleansa, sipao je odlične pesme kao iz rukava, te je još tokom šezdesetih stekao reputaciju autora čija skoro svaka pesma postane hit.

Prvi put su sarađivali za vreme snimanja Costellovog albuma Spike (1989) za koji je Toussaint raspisao duvačke aranžmane, ali se posle toga nisu sretali sve do serije koncerata 2005. na kojima se prikupljao novac za postradale od uragana Katrina i obnovu opustošenog New Orleansa. Pao je dogovor da snime zajednički album na kojem bi se nalazile pesme iz bogatog Toussaintovog kataloga.

Elvis Costello & Allen Toussaint - The river in Reverse (2006). Od humanitarne akcije do izvođačkog remek-dela ponekad postoji samo mali korak.Na snimanju albuma The River in Reverse (2006) lako su utvrdili da im saradnja ide od ruke, pa je naslovnu pesmu napisao Costello, a ima i nekoliko kolaboracija.

Rezultat je impresivan. Praćeni Costellovom pratećom ekipom The Imposters sa dodatkom studijskih muzičara iz Toussaintove ergele, stvorili su delo koje se lako sluša i zaista teče kao reka. Sve što treba da se uradi je da se, po završetku, album pusti od početka, pa nije ni čudo što je po izlasku odmah nominovan za nagradu Grammy. No, uprkos nesumnjivom kvalitetu, nije ga dobio.

Danas smo sa ovog albuma mogli da slušamo bilo koju pesmu i ne bismo pogrešili. “The Greatest Love” sam odabrao zbog toga što se pojavljuje samo na japanskom izdanju i retko se može čuti. Reč je o pesmi koja je bila hit šezdesetih, kada ju je izvodio Lee Dorsey, jedan od Toussaintovih tadašnjih pulena.

Za ovakve velemajstore ni reka koja teče u obrnutom smeru nije nikakav problem.