Balada o Slepom Tomu

Ponekad se desi da neki album “protrči” pored mene i na njega ne obatim dovoljno pažnju. Ako ima sreće da ga se setim i pustim ponovo, kao u ovom slučaju, sklon sam da sebi opalim ćušku i kažem: Gde si se zatrčao. I don't know smile

Nikada nije kasno da se isprave sopstvene greške.

The Diving Board (2013) je album koji je Elton John, slobodno se može reći, radio za svoju dušu. Otuda dosta skromne ocene recenzenata, jer na njemu nema grandiozne produkcije i hitova na koje smo navikli. U pitanju je klasični storytelling iz pera Bernieja Taupina, a krivac je T-Bone Burnett koji je Eltona nagovorio da nastavi priču koju je započeo zajednički sa Leonom Russellom na albumu Union (2010), vrativši ga na same njegove početke, kada je brzo pisao pesme, te muzičku pratnju koja jedva da je prisutna.

The Diving BoardSamim pesmama i izvođenju teško se šta može zameriti, samo treba malo više obratiti pažnju na tekstove da bi utisak bio kompletan.

Sa “The Ballad of Blind Tom” Elton je napravio vezu sa svojim remek delom Tumbleweed Connection (1970) o kojem sam već pisao – fascinacija američkim Divljim Zapadom nikada nije prestala.

Thomas “Blind Tom” Wiggins je sredinom XIX veka bio čudo – autistično, slepo crno dete, rob, koje je sa 4 godine sviralo klavir “na uvce”, a sa 5 napisalo svoju prvu kompoziciju. Preduzemljivom robovlasniku njegove porodice to nije promaklo, pa je Tom već sa 8 godina počeo sa nastupima, često i po nekoliko puta dnevno, što ga je proslavilo. Ali je za to vreme basnoslovna zarada od nastupa odlazila u druge ruke.

Ko kaže da je menadžerisanje izmišljeno u XX veku…

Kako god bilo, njegova kasnija profesionalna karijera je bila uspešna, ostavio je za sobom mnogo pesama, a smatraju ga za jednog od najuspešnijih američkih zabavljača na klaviru iz XIX veka. Nešto poput današnjeg Eltona Johna.

Čitajući knjigu The Ballad of Blind Tom, Taupin je osetio kako se pred njim odvija životni film, što je savršeno odgovaralo njegovom tradicionalnom senzibilitetu razvijanja priče i posezanjem za istorijskim temama. Eltonu je ostalo samo da doda pamtljiv muzički uvod i dobili smo brilijantnu pesmu.

“Say that boy’s a wonderment”
“No! The kid’s a freak”
But that kid he don’t care none
His black hands resting on the keys
Hoppin’ like a big old frog
And hissin’ like a train
Entertaining royalty
All points east, west and in-between

General he’s a fine old man
Treat him like his own
“Boy wouldn’t know from money”
Just throw old Blind Tom a bone
From the times of King Cotton
May we present to you
All you Jim Crow monkeys
From Harlan County down to Tuscaloo

Pay me anything you like
I’ll pay it back to you
Be careful what you call me though
Some things cut clear on through
I may be an idiot
I may be a savant
I didn’t choose this life for me
But it’s something that I want

Cocks that old big head aside
Grunts a word or two
Keeps ’em guessin’ every night
Is he really gonna make it through
Faint hearts with their fans out
Starched collars and cigars
He weren’t no use for slavin’
“I wouldn’t want him in my yard”

Ako “Blind Tom” odnekud gleda na nas, sigurno se sada slatko smeje.

Ovaj prilog je objavljen u kategoriji Fonoteka i označen kao . Overite permalink.

Napišite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su obeležena zvezdicom *

A sad malo aritmetike: <span class= *