ne daj da ti uvale

LajaviKrelacpaj sad vamo, da te čiča malo uputi. stara mudrost glasi “ko čita sitna slova, stiče mudrost; ko ih ne čita, stiče iskustvo”. piše sve tamo, sve ti je pred nosem, ama niko ne čita. daj taj sir ovamo… evo, lepo piše “zamena za sir biljnog porekla”. a jesu ga napisali, svaka im čast, otkud sir biljnog porekla? u neku ruku jeste svaki sir biljnog porekla, jer mleko od mesoždera ne koristimo, al’ bilo bi jasnije da su napisali “biljna zamena za sir”, ili “lažni sir od biljnih sirovina”. naravno da je mufljuska rabota, nisu ludi da jasno napišu. pazi kako krupno piše sir, a ono “zamena” je sitno da izgleda kao neka ukrasna crtica, slova šes puta manja. al’ piše, bre, piše. pa nosi naočari i čitaj, ili kupuj naslepo, pa nek te pređe ko hoće. ima neka sekta ovde, neki rukopomi… nogozapr… četvrtkari, nemam pojma ima ih pedeset, koji li ovi behu, elem vele “greh je ćoravog prevariti”. a okatog jok… dakle gledaj, čitaj. a ako ti uzmu pare za lažnjak, sam si kriv.

kad nemaš zapaljenje, a oko tebe sve nepušači, šta ćeš onda? ili vadiš sočivo pa pripaljuješ solarno (to danju, i kad nije baš oblačno) ili nađeš u društvu tekstilnog inženjera. oni uvek imaju upaljač u džepu. šta će im? pa, nema boljeg načina da se ispita sastav tkanine nego da se uzme parče, ma samo nekoliko vlakana, i zapali. odmah se vidi od čega je – biljno će da gori kao papir i ostavlja lagan pepeo; životinjsko će da smrdi na osmuđeno a sintetika će da se topi i pravi gromuljice. a šta će im kad piše na deklaraciji? pa i na tarabi je pisalo…

ili kad vidiš slaninu na kojoj je ono meso devet santimetara debelo. ko je odgajio takvu svinju mora da je već maznuo lovu od ginisa… što čisto sumnjam da taj mrkšijević kupuje, to se ne kolje nego vodi po sajmovima. pre će biti da kupuje ove obične pa im ubrizgava šta već ubrizgava, pa to naraste. ako hoćeš da kupuješ vodu po ceni slanine, izvoli. nećeš biti jedini, raja legla na rudu.

e a ono kad te ponude sokom a kad pitaš koji ima a ono ova ili ona kola. to se lepo pita “a od kog je voća taj sok” pa se završi priča. no to je već… ma samozavaravaju se ljudi, malo ih blamota što više nemaju za pravi sok nego kupuju te šećerne vodice, a što kažeš nije više ni pravi šećer nego ona melasa od kukuruza. ma nije bitno kako je sad zovu, melasa je melasa.

nego ima jedna takva zvrčka koja opstaje već vek dva tri, ko zna otkad. kristalno staklo. ajde, jesi učio kako se pravi staklo? pa šta vi danas učite iz te fizike hemije ili gde to već ide? pazi, staklo ti je rastopljeni pesak. pa kad se ohladi ono se ukruti ali i dalje nema kristalnu strukturu. ma pitaj kog hoćeš inženjera, nema. nije kristal. nego kad su razvijali ta stakla, pa izmišljali ovakvo onakvo, zavisi od sastava tog peska pa dobiješ boju ili ovakvu onakvu optiku… e, onda se ispostavilo da glatkoća ne mora da zavisi samo od kalupa, to može i da se brusi. jeste, tako prave sočiva. a onda je neko skontao da ako mogu dragulji da se bruse, a brusi se i ovo, ajde da napravimo lažnjake od stakla. pa kad može to, a što ne bismo malo brusili i čaše, flaše, pepeljuge… au vidi ovo baš kao da je od nekog kristala. i stvarno ga nazovu tako, jer je, pazi sad, “kao od”. i ostade naziv, skroz pogrešan, samo zato što liči. piše i to, al’ ajde sad ti nađi gde to piše kad je to bilo pre toliko godina. nije sve u sitnim slovima, ima nešto i u knjigama starostavnim. otkud ja to znam? išao sam u školu, bato, gde smo učili sve te nepotrebne stvari. tjah.