Kada sam, na preporuku prijatelja, po prvi put poslušao grupu War on Drugs kao “nešto što će biti sledeća velika stvar”, nisam delio njegovo oduševljenje. Ideja da se na motorični ritam i sonične gitaroške udare tipične za alternativne grupe poput Sonic Youth ili My Bloody Valentine nakaleme sofisticirani stihovi i melodične linije učinilo mi se zanimljivim, ali je krajnji utisak bio polovičan. Na njihova prva dva albuma nisam mogao da pokažem na pesmu za koju bih rekao da me je oborila s nogu.
A onda su snimili Lost in the Dream (2014)…
E, taj album me je zaista oborio s nogu, onako u kompletu. Zvučao je toliko moćno da sam se tokom slušanja osećao kao da se nalazim u ogromnoj sali ispunjenoj zvukom koji dolazi sa svih strana, protkanim sa mnogo sitnih detalja kojima je posvećena velika pažnja. I, da, sve manje je bilo prisutno alternative, a sve više kretanja ka teritoriji na kojoj su neki klasičniji rokerski uzori poput Toma Pettyja ili čak Springsteena.
Naravno, nisam samo ja bio oduševljen, pa se iščekivanje oko novog albuma pretvorilo u nagađanje da li su ovi momci spremni da nam ponude neko novo iznenađenje. Posle preslušavanja A Deeper Understanding (2017) očito je da je grupa pronašla zvuk koji je tražila i da oni, ili oni koji su iza njih, nisu hteli ništa da rizikuju rukovodeći se maksimom da tim koji pobeđuje ne treba menjati.
No, nisu ni omanuli. Pesme su razrađene do detalja, a ceo album nosi motorična i radifonična pesma “Holding On“, puna životnih dilema i preispitivanja.
Once I was alive and I could feel
I was holding on to you
And I redefined the way I looked at dawn inside of youI went down a crooked highway
I went all outside the line
I’ve been rejected, now the light has turned and I’m out of timeAin’t no way I’m gonna last
Hiding in the seams, I keep moving past
Feel like I’m about to crash
Riding on my line, keep keeping on, yeah, oohOnce we were apart and I could see red
Never trying to turn back time
Never meant to bring my pain into the front and into your lifeNow I’m headed down a different road
Can we walk it side by side?
Is an old memory just another way of saying goodbye?Ain’t no way I’m gonna last
Hiding in the seams, I keep moving past
Feel like I’m about to crash
Riding the same line, I keep keeping on, yeah, oohI ain’t never going to change
He never gonna learn
I keep moving on the path, yeah
Holding on to mineWhen you talk about the past
What are we talking of?
Did I let go too fast?
Was I holding on too long?Ain’t no truths from the past
As silent as the sea
Am I holding on too long?
But you’re right in front of meAnd I’m moving on a cast
Shadows on my seam
I keep moving to changes, yeah, oohHeart or hope
Ono što meni smeta je nepotrebna dužina pesama, pa kako album odmiče, više se ne pitate šta će da se desi u narednoj pesmi, već kada će da se završi ova. Jedanast minuta “Thinking of a Place” sa razvučenom i snenom atmosferom opasno preti da slušaoca bespotrebno uspava.
Očigledno je da War On Drugs imaju veliki potencijal, a čime će nas iznenaditi kroz koju godinu – to možda ni oni sami ne znaju.