Za rođendan sam dobio na poklon knjigu o kragujevačkim kafanama. Zanimljivo štivo. Ni sam do sada nisam znao koliko ih je bilo, a mislio sam da sam ih prošao skoro sve. Ispostavilo se da za polovinu nikada nisam ni čuo da postoje i da sam decenijama živeo u zabludi. Odavno više ne idem po kafanama, jer se u njima svakako nisam opijao, a onoga zbog čega sam u njima proveo toliko vremena više nema – ljudi sa kojima sam satima divanio razbežali su se po celom svetu, a konobarice koje su znale šta pije svaki gost davno su se poudavale. U ovim današnjim kafanama nemam nikakvu želju da sedim – ili me trese u mali mozak neki dance/trance koji nit smrdi nit miriše, ili bezlična ambijentalno meditativna muzika koja ubija svaku želju da nešto pojedem ili popijem.
O narodnjacima kao muzičkom backgroundu neću ovaj put…
Kafane su svuda iste. I u Texasu su to obično rupetine nalik našima, koje smrde na alkohol i duvanski dim, no sa jednom razlikom – repertoar koji se tamo svira/emituje mi je malo bliži. Žive svirke za prisutne goste, ma koliko da ih ima, česta su pojava. Nebrojeno mnogo muzičara svakodnevno nastupa po tim ćumezima, sve živeći u nadi da će jednoga dana biti primećeni i uspeti da sastave nekakvu karijeru.
Iz takvog miljea dolazi Slaid Cleaves. On je očito jedan od mnogih koji traže svoje mesto pod suncem i fali mu samo mali korak da od dobrog songwritera postane odličan. Uostalom, prosudite sami:
My drinkin’ days are over
No more nights at the Carousel
My buddies say they’re gonna miss me but
Who could ever tell
I never knew what time it was
‘Til closing time came ’round
My drinkin’ days are over
I’m still trouble boundI used to hang out at the Horseshoe
You’d see me spinning at the Broken Spoke
I’d take my gal to the Gaslight
We lived on whiskey and smoke
Don’t know how it all got started
Didn’t want to hurt no one
Some bad luck and what’s done can’t be undoneWell it was way past midnight
Anetta hollered out last call
I turned around and Wranglin’ Ron
Was headed for a brawl
I didn’t know that other guy was a cop
I guess I didn’t care
Sometimes you gotta act like you’ve got a pairMy drinkin’ days are over…
I got a ride out to Huntsville
I’ll be there a while
I don’t have any regrets, well
Maybe just a few
A man’s gotta do what a man’s gotta doMy drinkin’ days are over…
Cleaves zna sa rečima. U njegovoj biografiji piše da je studirao književnost i filozofiju, ali se ne bavi velikim temama. Junaci njegovih pesama su ljudi koje svakodnevno sreće. U “Drinkin’ Days” to je tip koji je u pijanstvu napravio sranje udarivši policajca, pa naprasno dolazi k sebi na putu za zatvor, sve sa zaklinjući da više neće da pije. A već unapred znamo da od toga nema ništa…
Iz Clavesa stoji tuce snimljenih albuma pa, ako ste ljubitelji folka sa country prizvukom i priča o gubitnicima, znate šta vam je činiti. 