Among the headstones you played as boys
Crypts and tombs like a roomful of toys
Just up the river from the smoke and the noise
Gethsemane
Kao što zna naš svaki redovni čitalac, Richard Thompson je drag gost na stranicama Suštine pasijansa. I tako, evo nas opet, po ko zna koji put, u društvu neverovatnog muzičara. Šta se tu može: priznajemo da smo slabi na genije, pogotovo na one čiji smo savremenici i čijeg dela smo svedoci.
Teško je dodeliti primarni atribut tom čoveku, jer bilo da ga predstavimo kao kompozitora, tekstopisca, instrumentalistu ili kao poznavaoca istorije muzike čije derivate svesrdno crpi kao izvor i inspiraciju, Richard Thompson je mnogo puta opisan kao velemajstor van kategorija, neko čiji uspesi se mogu meriti jedino sa malobrojnima iz iste niše iz koje su potekli, a to je nešto od najbolje autohtone muzike koju je Engleska ikada dala svetu.
Najdosadniji deo priče je da za pedeset godina karijere tu nije bilo nijedne omaške, a kamoli pada.
And there’s war-whoops and secret signs in the trees
Estuary smells coming up on the breeze
O perfect endless days like these
O GethsemaneSailboat on the Cadie, pushbike on the quay
In your eyes there’s fire, in your hand destiny
‘O be something, be something fine!’
Junak naše priče je u vrlo zrelim godinama i imao bi puno pravo da dremucka na lovorikama. Ali, ne: on je aktivan kao da ga goni stotinu đavola. Broj koncerata koje svake godine odsvira je više nego impresivan, autorski je taman toliko vredan da ne dosađuje ni publici ni kritici, a taman toliko intrigantan da do sada već svi verujemo da je odavno klopio vrlo dobar ugovor sa šejtanom. No, Thompson i sam preispituje sopstvene domete tako što prelistava svoj ogromni autorski opus i često ga ponovo blenduje u aktuelnom “čitanju” i na novom nosaču zvuka. A to čitanje je ovog puta upravo u kontekstu u kojem je Thompson dokazano najbolji: na akustičnoj gitari, tamo gde nema mesta za foliranje.
Just down the river, into the noise and the smoke
Being daring with the staring, uncaring folk
Who laugh with you, laugh at you, you’ll never get the joke
Gethsemane
And they broke your spirit there in the marines
Flushed your head down in the latrines
Frozen in your sacrement, derailed in your teens
Never saw the enemyAnd those bosses betrayed, soon let you go
The fire in your eyes, how could they know
‘O be something, be something fine!’
Ove godine, Richard Thompson je objavio dva revival albuma. Najpre je letos objavio drugi volumen svojih starih hitova, pod naslovom Acoustic Classics II (prvi volumen je objavljen 2014.), a zatim je pre samo nekoliko dana izašao i “šlag na tortu”, album Acoustic Rarities. Današnja pesma je “klasik” – reč je o čuvenoj pesmi koja potiče sa fenomenalnog albuma Mock Tudor (1999) – koja je “samo” smeštena u kontekst samostalnog sviranja, uz pomoć tek malčice dosnimavanja u kućnom studiju.
Now you’ve got your own boys, hell bent for leather
Dead before they’re 18, or bitter old men forever
They never saw the halo moon rise over the river
Of Gethsemane
Now there’s a pain in your head puts lead in your shoes
Better get it seen to, it’s going to be bad news
How did the perfect world get so confused
O Gethsemane
Obuzdaću svoj nagon za skribomanijom i prepustiću vas muzici. Preporučujem vam da nabavite akustične albume koje sam pomenuo i preslušate ih. Kada to učinite samo jednom, stvari će doći na svoje mesto: znaćete šta dalje da radite, saveti vam neće biti potrebni.
Who sucked out the freedom, days without end
Under the weight of it all you must bend
‘O be something, be something fine!’
Auh, sunce ti šareno žareno…