Iako mu je oštrica pomalo otupela poslednjih godina, Bruce Springsteen je, svakako, jedan od najvećih songwritera poslednjih decenija. Niko kao on nije pisao tako dobre pesme o svakodnevnom životu i “malim” ljudima, zasluženo je poneo nadimak The Boss, a mogu još mnogo hvalospeva da napišem kao i mnogi drugi…
On sam, kao čovek i muzičar, neiscrpna je tema.
No, i najvećima ponekad kola krenu nizbrdo.
Tokom 1987. godine Springteen je bio usred razvoda sa Julianne Phillips. Ženi se na brzinu, kaj se natenane, rekli bi naši stari. Sva protivrečna osećanja ljubavi, bola, konfuzije, teškoća, gubitka on je pretočio u pesme zabeležene na albumu Tunel of Love (1987) koji je, svakako, jedan od najboljih u njegovoj karijeri.
Biti muškarac nije ni malo lako u današnje vreme “emancipovanih i samosvesnih žena”, pa se Springsteen u pesmi “Walk Like a Man” okrenuo arhetipskoj ideji o uzorima koji mu trebaju da ostane jak i uspravan u trenucima kada mu je teško. Tako je ova pesma posvećena njegovom ocu, ali sa širom idejom koja stoji iza toga – kako da hoda njegovim stopama, ima uspešan brak i da bude tako jak i kada stvari u životu ne idu onako kako je zamislio.
I remember how rough your hand felt on mine
On my wedding day
And the tears cried on my shoulder
I couldn’t turn away
Well so much has happened to me
That I don’t understand
All I can think of is being five years old following behind you at the beach
Tracing your footprints in the sand
Trying to walk like a manBy Our Lady Of The Roses
We lived in the shadow of the elms
I remember ma draggin’ me and my sister up the street to the church
Whenever she heard those wedding bells
Well would they ever look so happy again
The handsome groom and his bride
As they stepped into that long black limousine
For their mystery ride
Well tonight you step away from me
And alone at the alter I stand
And as I watch my bride coming down the aisle I pray
For the strength to walk like a manWell now the years have gone and I’ve grown
From that seed you’ve sown
But I didn’t think there’d be so many steps
I’d have to learn on my own
Well I was young and I didn’t know what to do
When I saw your best steps stolen away from you
Now I’ll do what I can
I’ll walk like a man
And I’ll keep on walkin’
Recept za ovakve životne dileme u stvarnosti ne postoji. Svi mi pokušavamo, sa manje ili više uspeha, da kopiramo naše očeve svesni da ćemo izgubiti bitnu podršku u trenutku kada oni nestanu. A nama će ostati nada da ćemo ipak uspeti da hodamo uspravno kao što su i oni činili čitavog svog života.