Da li da se smejemo ili da plačemo?

Kako sam se svojevoljno otarasio televizije pre nekoliko godina, izgleda da ću se isto desiti i sa čitanjem novina. Ako se ono što nam se poslednjih godina servira uopšte može nazvati novinama. Današnjim medijima i portalima prolaze neki čudni likovi koje ne znam kako bih nazvao, a nigde na vidiku nema neke dobre vesti – novinarstvo se pretvorilo u senzacionalizam i izmišljanje svakojakih gluposti, a posao urednika u smišljanje bombastičnih naslova čija jedina svrha je da privuku pažnju potencijalnog čitaoca.

Poput ovoga: “Roy Orbinson kreće na turneju 30 godina nakon smrti. Jezivo ili genijalno?”

Nadalje se u tekstu objašnjava da je hi-tech kompanija XY izradila Orbinsonov hologram “kojim je veoma zadovoljna”, da će buduće nastupe holograma pojačati orkestar Kraljevske filharmonije (što daje auru azbiljnosti u pristupu) i da su ceo projekat odobrili oni koji poseduju autorska prava na Orbinsonovu muziku. Dakle, sve je legalno. Kao šlag na torti, citira se izjava da je “porodici bilo čudesno emotivno iskustvo videti to prvi put’’ i koja, uzgred, “zna da će publika širom svijeta imati istu reakciju”.

Jedino što nije napisano je da iza ove ujdurme stoji jedna od najgorih ljudskih osobina – pohlepa.

Kao pasionirani posetilac koncerata gledao sam neke od svojih muzičkih idola i u lošem izdanju (pijani, drogirani, raštimovani, u lošem raspoloženju…) i nikada mi to nije smetalo. Žive nastupe sam uvek posmatrao kao sredstvo da izvođač uspostavi kontakt sa svojom publikom, pa ako se to desi, rezultati su najčeće spektakularni. U slučaju “holograma Roya Orbinsona” ne vidim način da se nešto tako desi.

Roy Orbinson

Sam Orbinson je bio jedan od retkih koji je svojim pevanjem uspevao da izazove nesvakidašnje emocije kod slušalaca (Bruce Springsteen tvrdi da je u mladosti danima neprekidno slušao “It’s Over” pokušavajući da dokuči finese u pesmi – i nikada nije u tome uspeo). Tragični trenuci iz njegovog života (supruga nastradala 1966. u saobraćajnoj nezgodi, u paljevini kuće 1968. godine izgorela su mu dva najstarija sina), sunovrat karijere i kasniji čudesni povratak, da bi posle kratkog vremena otišao Bogu na istinu, govore o Orbinsonu kao velikom čoveku koga život nije ni malo mazio.

Barem zbog toga, gramzivci, ostavite ga da počiva u miru.