Oče

Legendarni Isle of Wight Festival počeo je da se održava još 1968. godine, no prava stvar se desila 1970. Na njemu se okupilo šaroliko društvo muzičara (obavezno pogledajte hiperlink) da isprati leto, a niko nije ni sanjao da će se okupiti toliko naroda. Razni izvori navode brojke između 600 i 700 hiljada posetilaca. Da li je neko od organizatora razmišljao o tome šta da se radi ako nešto krene naopako, ne bih znao reći. Tek, ako izuzmemo tradicionalno povremeno otkazivanje opreme, sve je proteklo u najboljem redu.

A neki od junaka naše mladosti imali su odlične nastupe na početku svoje karijere.

Emerson, Lake & Palmer su svoj prvi zvanični nastup imali u Plimutu 23. avgusta. Normalno, iz predostrožnosti, jer pojma nisu imali kako će ih publika primiti. Sve je prošlo glatko i preko svih očekivanja, pa su se uputili na drugi nastup po redu, na ostrvu Wight. Svirali su 29. avgusta, pre The Doorsa i privukli veliku pažnju prisutnih novinara i publike. Pored njih, glavnu ulogu je igrao do tada neviđeni modularni Moog sintisajzer, specijalno projektovan za Keitha Emersona.

No, nisu svi bili opčinjeni nastupom ELP-a. Najpoznatiji britanski radio DJ John Peel ga je cinično prokomentarisao, parafraziram po sećanju: “Kompletno gubljenje vremena, traćenje talenata i žali Bože potrošene struje.” Just kidding

Treba li da podsećam koliko se prevario. Hot smile

From the Beginning (2007)Za mene, koji sam u upravo to doba prebirao po crno-belim dirkama u muzičkoj školi, Emerson je bio božanstvo. Normalno, albume ELP-a sam slušao do besvesti i poznavao ih u svaki ton. Vremenom sam prikupio veliku količinu vinila, što oficijelnih, što piratskih, i (u)mislio da o karijeri ELP-a znam sve. I tako je to bilo sve dok mi šaka nije dospeo box set From the Beginning (2007). U pitanju je zaista impresivno izdanje koje obuhvata 5 CD-ova i jedan DVD i koji hronološki prati karijeru ove velike grupe. Sastavljeno je od različitog materijala – originalni snimci sa albuma, rane verzije pojedinih pesama, miksevi za singlove i njihove B-strane, snimci nastupa i poneka do tog časa neobjavljena pesma.

Sasvim je moguće da današnju pesmu do sada niste nikada čuli.

Iako je na početku sve krenulo dobro i silovito za ELP, već posle prve velike turneje pred kraj 1970. počele su trzavice i nezadovoljstvo. Greg Lake je tražio malo više prostora za sebe (što će rezultirati obaveznom baladom na narednim albumima), a trebalo je snimiti i novi album. Ma koliko Tarkus (1971) bio korak napred u kompleksnosti njihove muzike (nećete verovati, snimljen je za samo šest dana u pauzi turneje!), B-strana albuma je pokazivala da grupa i dalje luta, šetkajući se po žanrovima. I očigledno je da su imali višak materijala, pa je pesma “Oh, My Father“, čiji je autor Greg Lake, na kraju ispala iz finalnog izbora.

Ako je pažljivo slušate, primetičete da je duboko lična. To je bio Lakeov oproštaj od preminulog oca i najverovatnije je to razlog što je izostala sa Tarkusa.

Šta je sledeće što je zabeleženo na zaboravljenim trakama na tavanu koje svi muzičari imaju? Nemam pojma, ali sam siguran da će se već naći nešto interesantno. Bićete obavešteni na vreme. Winking smile