Glavni cilj muzičkih reizdanja je da se iscedi još neka kinta od starih pesama. Ovaj trend se pojačao proteklih nekoliko godina, ali se pristup izdavača drastično promenio. Danas je nezamislivo da nova verzija starih albuma nije digitalno remasterizovana, da ne sadrži dodatne pesme (bilo da su ispale iz finalne verzije, demo snimke ili, u najgorem slučaju, snimci uživo iz vremena objavljivanja) i da ne bude propraćena prigodnom knjižicom koja mnogo toga objašnjava o autoru. Za mene, ovo je u neku ruku zlatni rudnik za istraživanje.
Sem što nemam dovoljno vremena da se posvetim svemu onome što bi me interesovalo.
Debitantski album trija Peter, Paul & Mary, koji mi je poslednji dopao šaka od mnoštva reizdanja, još uvek je jedan od najboljih koji se pojavio početkom šezdesetih i bio vezan za oživljavanje folk scene u Americi. To je perfektno otpevana kolekcija pesama koje su izvodili na početku karijere, koja miluje uši i u kojoj se beskrajno uživa pokazujući, u dobrom delu, svu njihovu tadašnju nevinost ili naivnost u širenju dobre volje i optimizma.
Dve pesme pomalo odudaraju od ostalih jer su politički obojene i obe je napisao Pete Seeger. “If I Had a Hammer” je klasik koji je Seeger napisao još 1949. godine i zbog nje imao popriličnih problema tokom naredne decenije (Well I got a hammer and I got a bell/And I got a song to sing all over this land/It’s the hammer of justice, it’s the bell of freedom/It’s a song about love between my brothers and my sisters all over this land) zbog Makarizma. “Where Have All the Flowers Gone” je antiratna pesma, zatvara ovaj album i omogućila je grupi da uhvati priključak sa ostalim izvođačima koji su politički delovali.
Tekst ove pesme je jednostavan, cikličan i lepo sročen.
Where have all the flowers gone, long time passing?
Where have all the flowers gone, long time ago?
Where have all the flowers gone?
Gone to young girls, every one!
When will they ever learn, when will they ever learn?Where have all the young girls gone, long time passing?
Where have all the young girls gone, long time ago?
Where have all the young girls gone?
Gone to young men, every one!
When will they ever learn, when will they ever learn?Where have all the young men gone, long time passing?
Where have all the young men gone, long time ago?
Where have all the young men gone?
Gone to soldiers, every one!
When will they ever learn, when will they ever learn?And where have all the soldiers gone, long time passing?
Where have all the soldiers gone, a long time ago?
Where have all the soldiers gone?
Gone to graveyards, every one!
When will they ever learn, when will they ever learn?And where have all the graveyards gone, long time passing?
Where have all the graveyards gone, long time ago?
Where have all the graveyards gone?
Gone to flowers, every one!
When will they ever learn, oh when will they ever learn?
Jasno je da Seeger u pesmi poziva na mir, jer se posle svih ratnih turbulencija sve vraća na početak i sama borba između ljudi je besmislena.
Ono što je zanimljivo je da je inspiraciju za ovu pesmu Seeger dobio čitajući epski roman Šolohova “Tihi Don” (verujem da su ga svi ovde prisutni pročitali kao deo obavezne lektire), što mu je bio još jedan minus koji mu je tadašnja Služba upisala.
Na žalost, današnji političari koji odlučuju o našim sudbinama niti čitaju klasike (naročito višetomne) niti slušaju muziku. Zbog toga nam je tako kako jeste.