Ljubav prema običnim ljudima

Sa muzikom Waylona Jeninngsa sam se upoznao relativno kasno. Tek krajem sedamdesetih uspeo sam da preslušam nekoliko njegovih albuma, koji su imali jednu zajedničku osobinu: svi odredom su bili izuzetno dobri. Normalno, u vreme punka i novog talasa nisam se pretrgao slušajući country, tako da je Waylon ostao nekako u zapećku.

A to mi je bila greška.

Jer, Waylon je jedna od ključnih figura odeljka koji se popularno naziva outlaw country. On je čovek koji se još od sredine šezdesetih uporno borio protiv sterilnog i kičerajskog zvuka koji je dolazio iz prestonice countryja, Nashvillea. Ostale njegove saborce iz tog perioda, Willieja Nelsona, Krisa Kristoffersona, Johnnyja Casha mnogo smo češće pominjali.

Love of the Common People (1967)Nedavno sam preslušao jedan od Waylonovih ranih albuma, Love of the Common People (1967), koji je odlična ilustracija šta se sa njim dešavalo krajem šezdesetih. Celi album je neka vrsta traženja adekvatnog zvuka koji nije tipičan za Nashville. Shodno tome, i repertoar je promešan. Ima tu i Casha, Beatlesa, proverenih country autora, a teme su različite – od raskalašnog pijančenja do priča gubitnika. Najjači utisak ostavlja naslovna numera: ona govori o američkoj sirotinji koja je prisiljena da se bori za goli opstanak. I ma kakav život ovi ljudi živeli, svesni su tek toliko da jedinu šansu imaju ako se drže zajedno (“home, where it’s warm“) i pesma se, uprkos svemu što se pominje, završava optimistički.

Odmah sam se prisetio i danas pomalo zaboravljenog Paula Younga, koji je odlično otpevao svoju verziju. Nje sam se, vala, naslušao.

Za njegovu verziju je interesantno da, iako je 1982. izdata kao singl, ništa nije postigla. Stvari su se popravile naredne godine kada je singl reizdat. Ovoga puta je završio na drugom mestu engleske top liste.

Krajem osamdesetih, “Love of the Common People” obradili su i energični irski punkeri Stiff Little Fingers i to je odlično zazvučalo.

A poslednju verziju koju sam čuo izvodio je The Boss na turneji 2007. godine.

Očigledno, velike pesme nađu način da prežive. Sarcastic smile