Nikada nisi znala šta mislim

Johnny Cash je bio sve samo ne običan čovek. Tokom svoje bogate karijere prošao je dug i trnovit put od buntovnika i odmetnika do mudraca koji je, na kraju svog života, ipak uspeo da se pomiri, pre svega ostaloga, sam sa sobom. Voleli njegove pesme ili ne, nesporno je da je Cash bio od one retke vrste muzičara i ljudi koji nisu pravili kompromise u životu, a njegova bogata zaostavština svedoči o muzičkom bogu kakvih je sve manje.

Ima li nekoga na vidiku ko će uspešno zameniti Dasu u Crnom i, recimo, Boba Dylana, Willie Nelsona, Krisa Kristoffersona, Jacksona Brownea, Townesa Van Zandta…

Posle Cashove smrti, brigu o nasleđu preuzeo je njegov sin John Carter Cash, pa smo 2016. dobili na uvid zbirku neobjavljene poezije Forever Words: The Unknown Poems. Kako za ove pesme Cash nikada nije napisao muziku, to je postala osnova za album Johnny Cash: Forever Words (2018), na kojem se veliki broj proslavljenih imena okušao u kompozitorskom i izvođačkom umeću.

Johnny Cash, The Music: Forever Words (2016)Društvo je šaroliko, kao i rezultati: Cashovi dobri prijatelji za života (Willie Nelson i Kris Kristofferson), članovi porodice (Rosanne Cash, Carlene Carter), današnje velike country zvezde (Kacey Musgraves, Brad Paisley), osvedočeni poštovaoci (John Mellencap, T-Bone Burnett, Elvis Costello, The Jayhawks)…

Čini mi se da je Cashove stihove najbolje pročitao Chris Cornell kome su, kao čoveku koji se godinama mučio sa depresijom, “legli” kao da ih je on sam napisao.

I know you feel the way I change
But you can’t change the way I feel
Sometimes I’m a stranger to you
One of a kind
And I think some way you’ll make it through
You don’t know how to take it
Sometimes you’re a stranger to me
One of a kind

There were times and lots of laughter
And you felt you understood
We were carefree, open and honest
Loving, easy, kind and true
And I suppose you never doubted
That we were all together fine
You never really knew my mind
You never really knew my mind

My silence holds
Secrets find
I answer but don’t answer
You did not see me well enough to recognise the signs
You didn’t want to know this
But know that it was over
I did not see you well enough to recognise the signs

And there were times and lots of laughter
And you felt you understood
We were carefree, open and honest
Loving, easy, kind and true
And I suppose you never doubted
That we were all together fine
Then you saw the changes painfully
And you knew
You never really knew my mind

And I suppose you never doubted
That we were all together fine
Sometimes I’m a stranger to you
Sometimes you’re a stranger to me
Sometimes, maybe all the time
You never really knew my mind
I never really knew your mind

Ujedno, to je bila i poslednja pesma koju je Cornell snimio pre no što je okončao sopstveni život. Kao i kod Casha, niko, nikada, pa ni najbliži prijatelji i porodica, nisu znali šta mu sve prolazi kroz glavu i sa kakvim se demonima unutar sebe bori.

Nesumnjivo je da ovaj album sadrži nekoliko brilijantnih pesama ali, gledano kao celina, pati od nekonzistentnosti. Nekoliko numera od 16 snimljenih muzički su prilično blede, pa se postavlja pitanje da li je uopšte trebalo da budu uvrštene u album.

Za njih je bolje bilo da su ostale samo zapisi na papiru.