Ratne igre

Posle mnogo peripetija (tetka ne može da obiđe baš sve muzičke prodavnice u potrazi za retkim izdanjima) napokon sam se dokopao albuma Nova Solis (1972) grupe Morgan i uspeo da sklopim kakvu-takvu sliku o njima. O ovom albumu sam se naslušao priča, a posle pažljivog preslušavanja materijala(sluške su obavezne jer se mnogo toga dešava u drugom planu), mogu samo da potvrdim da je Morgan Fisher muzički genijalac koji se, nekim čudom, nikada nije plasirao u prvu svetsku ligu iako joj, nesumnjivo, pripada.

Nije ni prvi ni poslednji kome se to desilo.

Fisher je veteran koji se bavi muzikom još od sredine šezdesetih. Bio je član uspešne soul/pop grupe Love Affair sa kojom je imao nekoliko Top 10 singlova (obrada “Everlasting Love” je bila i britanski broj 1). Dok je završavao fakultet, napravio je pauzu u radu sa grupom, a kada se vratio, muzička moda se već bila promenila. Love Affair su otišli u istoriju.

Već 1972. je pokrenuo grupu Morgan. Pajtos mu je bio pevač Tim Staffell, koji tek što je napustio grupu Smile. U toj grupi, zajedno sa Timom, svirali su Brian May i Rodger Taylor, koji nisu imali izbora posle odlaska pevača: doveli su novog, Freddieja Bulsaru koji će odmah promeniti prezime u Mercury, a Smile će postati Queen. Nerd smile

Znajući za pozadinu ovih muzičara, nisam očekivao da će svirati progresivni rok. I to vrlo originalan. Pokazalo se da je Morgan odličan kompozitor i klavijaturista koji može da stane rame uz rame sa velikom trojkom (Emerson, Moraz, Wakeman), a Staffell vrhunski pevač koji zna da piše i dobre tekstove.

Za snimanje albuma su otišli u jedan od najmodernijih studija toga vremena u Rimu (što se itekako čuje), a čitav album vrca dobrim idejama i furioznom svirkom. “War Games” je dobra ilustracija za to, uz zanimljiv tekst koji govori o besmislenosti krstaških ratova koji su se vodili ili se i danas vode u ime religije.

Tonight We ride on Bethlehem,
To where our troubles began.
Two thousand years we’ll blow away;
God send the prophet again
Tonight We ride, on Bethlehem,
To where We first turned aside
The only man who might have helped
Suffered, and we watched Him die.
God send the prophet again.

Nova Solis (1972)Uprkos nesumnjivom kvalitetu, album je neslavno propao, a diskografska kuća je odbila da izda drugi zbog previše komplikovane muzike (izašao je nekoliko godina kasnije za malu etiketu i nestao u vremenu). Grupa se raspala, a Morgan Fisher se zaposlio u Mott the Hoople i povremeno svirao sa Queen na turnejama. Na kraju, sredinom osamdesetih, zapalio je za Japan, gde i danas živi.

O tom delu njegove karijere ne znam ništa sem da kao solo autor ima snimljenih tridesetak albuma koji se kreću od ambijentalne i filmske muzike do saradnje sa avangardnim muzičarima. Poslednja informacija koju sam pronašao govori da će da zasvira na reunion turneji Mott the Hoople po Japanu.

Lepo vam rekoh, u pitanju je genijalac za koga malo ko zna. Winking smile