Poljubac ruže

Pomenuh pre koji dan “sindrom drugog albuma”, pojavu koja je mnogim muzičarima presuđivala definitivnu sudbinu. Mislim da takvih primera ima toliko da bismo samo od njih mogli sačiniti zasebnu rubriku; no, više mi se dopada kada primer iskoči tako reći slučajno, a to se desilo baš u današnjem slučaju.

Sećate li se ove pesme?

Ta pesma je vinula svog autora i interpretatora u visinu u kojoj obitavaju samo nedodirljivi.… Nastavite sa čitanjem >>

Ludi Džek

Još dok je bio u grupi Cream, pored toga što je imao reputaciju vrhunskog bubnjara, Ginger Baker je važio za čoveka kome se prišivalo da ima “kratak fitilj” i da je sklon incidentima. Najpoznatiji je onaj kada je potegao nož na Jacka Brucea i prislonio mu ga na stomak. Da ne ulazim u motive takvog ponašanja, da li je u pitanju bila njegova narav, alkohol ili neke supstance tek, posle svih tih iskustava iz šezdesetih, Bakera je pratila aura “čoveka sa kojim je teško sarađivati”.



Njegova jedina konstanta bile su nestalnost i lutanja.… Nastavite sa čitanjem >>

Okamenjen

Neki moji drugari su skloni da forsiraju preporuke raznih gitarista, naročito onih prangijaša iza kojih leti perje ili onih koji po njihovom mišljenju imaju “nešto posebno”, pa se prilično začude kad naiđu na moju potpuno hladnu reakciju. Ne osećajući potrebu da se pravdam zbog svog stava, a znajući da većina nije izložena muzici u tolikom obimu koliko je to meni normalno, puštam ih da misle šta hoće. No, jedan mi reče: “Ostario si: nekad si sekao vene na ovakvu muziku!”.

Na stranu što zbilja ima one muzike za kojom sam nekad klicao, a danas sam ravnodušan jer sam je prerastao, a naročito što baš u slučaju primera koji je prethodio toj izjavi nikad nisam voleo takvu muziku (posredi je bio Joe Bonamassa, plastificirani gitarski heroj koji nikad neće imati moje poštovanje), malo sam se zamislio nad tom konstatacijom: zaista, ko su gitaristi koji pobuđuju moju pažnju? Recimo, ima li u mlađoj generaciji ikoga osim Dereka Trucksa da je uspeo da zadrži moju pažnju?

Nedavno me podsetiše na ovog dečka: o, da! Zapisao sam fusnotu da se njime pozabavim, pa kako sam zapisao, tako sam i izgubio belešku. Zaboravio sam: podsetnik u kalendaru je jedino mesto koje čitam svakodnevno…… Nastavite sa čitanjem >>

Budimo ljubazniji

Sa decom se nikada ne zna šta će na kraju postati. Roditelji se, uglavnom, trude da im daju maksimalnu podršku u ostvarenju njihovih životnih ciljeva, ne retko kroz njih projektuju i sopstvene vizije, a pozivanje na dom, porodicu i njenu tradiciju predstavljaju nezaobilazno poglavlje svakog odrastanja. No, često se u deci povodom toga javi otpor pa “skrenu” na sasvim drugu stranu.



Iza uspeha Franka Turnera, nove britanske muzičke zvezde krije se vrlo neobična priča.… Nastavite sa čitanjem >>

Doviđenja Sent Luisu. Zbogom mediokritetima.

Kako to obično biva, drugi album grupe je onaj na kojem se lome koplja. Tek tada svi odlučuju da li je bend ono pravo ili je bio samo one trick pony, da li će pažnja publike i kritike ostati održana ili se potrošila prvim ushićenjem, da li im se smeši ikakva perspektiva ili je vreme da potraže šansu u nekoj drugoj delatnosti osim muzike.

Perverzni kakvi su bili celog svog veka, Steely Dan su taj trenutak ostvarili na trećem, a ne na drugom albumu.

I to suptilno zajebavajući svakog ko im se našao na putu.… Nastavite sa čitanjem >>

Pevač, a ne pesma

Ako danas slušamo rane albume The Roling Stonesa, lako ćemo primetiti da je grupa u vreme njihovog snimanja tražila sopstveni identitet. Da, ti albumi su uglavnom bili zasnovani na pesmama koje su se oslanjale na bluz, soul i rock, bili puni obrada (što su svi radili) no, ne može da se ne primeti da su Jagger & Richards pisali i pesme koje se teško mogu povezati sa njihovim imidžom “loših momaka”. Te ljubavne, melodične i popične pesme nikada nisu bile dominantne u njihovom repertoaru, radije su ih davali drugima da ih snime, ali su daleko od toga da budu slabe.

Vratićemo se u 1965. godinu, kada su snimili album December’s Children.… Nastavite sa čitanjem >>