Zelena dolina

To je neka vrsta transcendetalnog putovanja koje treba da se završi u zelenoj dolini kao personifikaciji doma.

U vreme dok mi je naslednik bio na heavy metalu, svašta se moglo čuti iz njegove sobe. Teško da bih takvu buku mogao da nazovem muzikom. No, nisam se predavao. Psiholozi preporučuju da u ranim tinejdžerskim godinama roditelji treba da pokažu razumevanje za potrebe deteta, pa sam u nekoliko navrata pokušao da se uživim u taj repertoar. Nije mi išlo, pa sam posle desetak minuta slušanja toga odustajao i bežao u sigurnost moga.

Srećom, trajalo je kratko, a Junior se brzo opametio i batalio HM. I to bez moje intervencije. 

Iz tih dana mi je ostalo u glavi samo jedno ime. Tool. I to samo zbog toga što mi je Junior, valjda da ih lakše svarim, pustio jednu od njihovih retkih akustičnih pesama. Ni danas ne znam koja je bila, no sećam se da je tekst bio vrlo interesantan, a pevač Maynard James Keenan na visini zadatka. Pomislio sam u tom trenutku da bi možda bilo bolje da snimaju više takvih.

Desetak godina kasnije, natrčao sam na današnju pesmu koja vrlo neobično zvuči. Ime Puscifer mi ništa nije govorilo sve dok nisam saznao da iza njega stoji pomenuti Keenan. Praktično, Puscifer treba da se posmatra kao projekat u kome je Keenan konstanta, dok se ostali članovi menjaju po potrebi. I to ne bilo koji već dobro poznati iz HM sveta i alternativnog rocka.

Puscifer - Conditions of My Parole (2011)
Puscifer – Conditions of My Parole (2011). Slušanje albuma Puscifera je izazov: neprestano imate utisak da se Keenan poigrava sa muzikom i tekstovima, uz povremeno jaku dozu humora.

Slušanje albuma Puscifera je izazov. Obožavaoci grupa Tool i A Perfect Circle (još jedne od grupa čiji je Keenan član) neće na njima ništa naći za sebe, a onima bez predrasuda i otvorenog uma biće zabavni. Jer, ma koji da slušate, neprestano imate utisak da se Keenan poigrava sa muzikom i tekstovima, uz povremeno jaku dozu humora.

Green Valley” je ozbiljna pesma u kojoj se, čini mi se, Keenan bavi verom koja postoji u svakome od nas. U neku ruku ima i autobiografski karakter, jer sve ono što je autor radio u poslednje tri decenije je neka vrsta transcendetalnog putovanja koje treba da se završi, primereno njegovim godinama, u zelenoj dolini, kao personifikaciji doma. Nije to nužno dom u fizičkom smislu, već stanje svesti, mesto na kome pronalazi duhovni mir.

Naravno, moguća su i savim druga tumačenja, što je sasvim uobičajeno kada su Keenanove pesme u pitanju. Od mene je sasvim dovoljno što sam vam skrenuo pažnju na ovog interesantnog autora. Nerd smile