Kuda si se uputio, Bili?

Važan nam je bio stiskavac. Nikom nije ni padalo na pamet da tu postoji i neko malo dublje i skrivenije značenje.

Svaki kolekcionarski početak je težak. Uvek postoji neko ko se u tu priču upustio pre tebe, ko ima veću i raznovrsniju kolekciju… Danas mi deluje komično trka između mene i mog druga Brace iz osnovne škole. Naše rivalstvo je bilo bazirano na broju singlica koje smo sakupili. Moram da priznam da me je u to vreme žešće tukao na tom polju. Ja sam krajem šezdesetih imao nekih pedesetak komada, a on mnogo više. No, kupovao sam, kao i danas, samo ono što se dopadalo mojim ušima, a on je kupovao sve. Smile with tongue out

Iako je moja današnja kolekcija vinila, diskova i digitalnih izdanja ogromna i nikada nisam ni pokušavao da je popišem, nekako su mi najdraže te prve singlice. Još uvek ih ljubomorno čuvam. Peace

Which Way You Goin’, Billy?” je jedan od tih trofeja. Pesma se i kod nas puštala na radiju i bila je vrlo popularna, kao i u čitavom svetu. Na žurkama se puštala kada je trebalo odigrati “stiskavac” sa predmetom klinačke žudnje. Koliko smo razaznavali na tadašnjem našem početničkom i rđavom engleskom, pesma je bila ljubavna i odlično se uklapala u atmosferu dok su se naša tela njihala, a nikom nije ni padalo na pamet da tu postoji i neko malo dublje, skrivenije značenje. Uostalom, zašto bismo o tome i razmišljali kada je u pitanju bila soft-pop muzika; sama grupa, o kojoj ništa nismo znali, zvala se The Poppy Family.

Terry Jacks, autor pesme, mnogo godina kasnije je objasnio je da je muziku napisao još sredinom šezdesetih, a da je ideju za tekst dobio tek 1969, čitajući o američkim regrutima koji su odlazili u vijetnamski rat.

Osećao sam se odvratno jer ti mladi ljudi, njihove žene ili devojke nisu mogle da znaju hoće li vratiti. Rat je uvek glupa stvar i odlučio sam da napišem nešto o tome, o ženama koje ostaju kod kuće da čekaju svoje dragane, pa otuda i stihovi “Which way you going, Billy? Can I go, too?”.

whichway_singlePesmu je otpevala prekrasna plavuša i u to vreme Terryjeva supruga Susan Jacks. Da ne bude zabune, ona je i pre toga bila profesionalna pevačica i TV vedeta u Kanadi, pa nije slučajno što se singlica prodavala kao alva (kao i istoimeni album) i postigla višemilionski tiraž. No, uprkos velikom komercijalnom uspehu i Terryjevoj sposobnosti da piše prijemčive i lako pamtljive pesme, više nisu ponovili takav uspeh, iako su izdali još nekoliko singlova i neuspešan album.

Parovi koji zajednički stvaraju muziku i nastupaju retko dugo ostaju zajedno. Idilična priča, kao i brak Jacksovih, završila se 1973. godine. Terry je kasnije imao još dva uspešna singla koji su bili prepevi dobro poznatih pesama Jacquesa Brela ( “Seasons in the Sun” i “If You Go Away“), da bi se kasnije posvetio producentskom poslu. Susan je dugo i neuspešno pokušavala da oživi sopstvenu solističku karijeru. Koliko mogu da vidim, još uvek nastupa na koncertima, mada nema novih snimaka. Verovatno prodaje nostalgiju iz srećnijih dana.

Moj singl, sa omotom kao na fotografiji, sakuplja prašinu u nekoj od kutija.