In memoriam: Scott Walker (1943-2019)

Napustio nas je muzičar koji se opirao kategorijama i čiji uticaj na druge muzičare, naročito pevače, još uvek nije sagledan u celosti.

Više se i ne sećam kada, kako i koja je od singlica The Walker Brothersa dospela do mene. Sećam se samo svoje reakcije u trenutku kada je Scott Walker počeo da peva. Pomislio sam: Bože, kakav glas ima ovaj čovek!

I zajedno sa njima otputovao direktno u Nirvanu.

Sredinom šezdesetih, The Walker Brothers su bili američka tinejdžerska atrakcija koju je matična država ingorisala. Ali su za njima Britanci ludovali. Scott je imao sve ono što se tražilo od arhetipskog pin-up boya – bio je visok, plav, lep i znao je da peva. Savremenici iz tog vremena tvrde da je njihov fan club bio duplo veći od The Beatlesa i The Rolling Stonesa zajedno, a Lulu se priseća da od celonoćnog vrištanja obožavateljki ispod prozora hotela na zajedničkim turnejama nije mogla da spava.

No, Scotta to nije preterano zanimalo. U narednih pedesetak godina pretvorio se u misterioznu muzičku figuru čiji je rad teško opisati.

Od 1967. do 1970. godine snimio je četiri odlična, neobična solistička albuma (Scott 1-4) koji su potvrdili koliko se u tom periodu razvijao kao autor i izvođač. Legenda kaže da je nekom prilikom zaglavio u Nemačkoj u nekom baru, a šankerica mu je, onako polupijanom, neprestano puštala pesme Jacquesa Brela, uzgred ih prevodeći. Brel je postao njegova trajna inspiracija (na svakom od pomenutih albuma nalaze se prepevi po nekoliko njegovih pesama), uz nezaobilazne croonere poput Franka Sinatre i Tonyja Bennetta.

Scott 4 (1969)
Scott Walker – Scott 4 (1969). Potpuni zaokret od očekivanja. Posle ovog albuma, došlo je do raskida ugovora između Walkera i matične kuće Philips/Fontana. Njima se nije dopadalo to što, i pored znatnog uspeha prethodnih albuma na tržištu, nisu imali nikakvu kontrolu nad procesom pravljenja albuma. Walker je pak tvrdio da ga to okruženje guši. Pa sad vi verujte kome hoćete. Jedino što pouzdano znamo: album je propao na tržištu, a izvesno je najbolji u karijeri Scotta Walkera.

Album Scott 4 je po prvi put potpisao svojim sopstvenim imenom Noel Scott Engel i napisao sam sve pesme. Ovo je neobičan album koji nije ni rock, ni pop, već nešto sasvim treće, mesto na kojem se sreću imaginacija Ingmara Bergmana i muzika Enija Moricconea. Bogato orkestriran, introspektivan, ispunjen neobičnim idejama i lucidnim tekstovima, neslavno je komercijalno propao. No, na njemu su, izgleda, odrastale čitave generacije vrhunskih zvezda koje su mogle da uspostave kopču sa Walkerovim radom: Bryan Ferry, David Sylvian, Jarvis Cocker, Damon Albarn, Marc Almond, Sting, Richard Hawley

Najveći Walkerov obožavalac je, svakako, bio David Bowie koji će biti izvršni producent dokumentarca Scott Walker: 30 Century Man (2006). A ovde imate poduži i odličan tekst o njihovom odnosu.

Od sedamdesetih naovamo, Walker je retko snimao. Sopstveni albumi i neke začuđujuće kolaboracije su daleko od onoga što je stvarao tokom šezdesetih. Sve više je odlazio u eksperimentalnu muziku/avangardu koja nije preterano prijala mojim ušima. Na nekim albumima iz osamdesetih/devedesetih na mahove podseća na Bowiejeve radove iz “berlinske faze”. Kao da je imao nameru da se po svaku cenu udalji od muzike koju je nekada stvarao.

Rhymes of Goodbye“, poslednja pesma sa albuma Scott 4, na neki način i nagoveštava da će se u budućnosti Walker uputiti nekim drugim putevima, pa je zgodna ilustracija njegovog umeća.

I’ve come from far from chains, From metal and stone
From makeshift designs, And seeking a star

To grab for the truth, To keep myself warm
I turn and it’s gone gone, You smile and it’s born

The rhymes of our women’s, A river that never ends
The Rhymes of Dimension, Surrounds us with fire and friends
And roaring through darkness
The Night children fly
I still hear them singing the rhymes of goodbye

There’s nothing within, but within says a voice
That’s still my Empire, And I’ve got a choice

It’s healers of death,It still got a fire
And I keep it burning, with hands of desire

The bells of our senses can cost us our pride
Can toll out the boundaries that level our lives

Can slash like the sunlight through shadows and cracks
Our nakedness calling, Our nakedness back

The rhyme of our passions, Find beauty in loving love
The rhyme of our madness, Burn cities and push’n’shoves
And roaring through darkness
The Night children fly
I still hear them singing the rhymes of goodbye

Počivaj u miru, Maestro.