Grupa Lindisfarne svakako pripada prvoligaškoj postavi britanskih folk rockera. Medijski nisu bili elsponirani kao Fairport Convention, Steeleye Span ili Pentangle, nekako su uvek bili u drugom planu no, zahvaljujući izuzetnim albumima iz prve polovine sedamdesetih brzo su stekli kult sledbeništvo. Njihova živahna i optimistička muzika inspirisana folkom i hipi ideologijom bila je naglašeno britanska, a zvučno je mogla da se smesti negde između Fairporta i ranog Grateful Deada.
Sasvim dovoljno za potencijalno veliku karijeru.
Iza izuzetno kvalitetnih pesama Lindisfarna stajao je Alan Hull. Novinari su njegovo umeće dizali u nebesa tvrdeći da je u pitanju novi Bob Dylan, što je svakako bilo preterivanje. Grupa je pod pritiskom diskografske kuće pokušavala da se probije i na američko tržište. Nije im uspelo, bili su suviše “britanski” za jenkijevski ukus. Pokušaj da se uz američkog producenta približe zvuku stadionskih rokera završio se fijaskom.
Nadalje se zna kako se stvari odvijaju: svađe unutar grupe, personalne promene, razlaz…
Hull je, normalno, krenuo solo vodama. Pipedream (1973) je njegov prvi solo album koji prvo privuče pažnju neobičnim omotom. Slušajući ga, ne možete da se otmete utisku da sadrži pesme koje bi se sigurno našle na novom albumu Lindisfarna. Nije na nivou prethodnih ostvarenja grupe, ono što se dešavalo u to vreme uticalo je i na Hulla, no daleko je od lošeg. U kontekstu onoga što je Hull kasnije snimao, a što je odreda jako dobro, ovo je bio samo prvi korak ka pronalaženju pravog puta u samostalnoj karijeri.
“Justanothersadsong” je netipična ljubavna pesma, ispričana karakterističnim hulovskim rečnikom:
And there you go, heading down dark dusty lanes that all look the same
From a single point of view
You thought that the freedom you need could be found on the ground
Of a lonely avenue
No one could give it to you
No one could get it right through
Now what will you do.When there is nobody here and there’s nobody near
To tell your troubles to
Just a dark night and the empty moonlight
Doesn’t mean a single thing to you
Now you’re really feeling sad
Your stomach’s really feeling bad
You think you’re maybe going mad.But it’s just another case of human misunderstanding
It’s just another sad song.Where did she go ? The one that could hold you together and the one
That you’d never tell a lie to her face
Could she be lost in the cost of another embrace
From a different kind of place
Gone and never left a trace
With a tear on her face
A sad tear on her face.But it’s just another case of human misunderstanding
It’s just another sad song.
Hullovi solo radovi su vrlo kvalitetni i zanimljivi za slušanje. Lindisfarne su se ponovo okupili 1977, pa je Hull nastavio vožnju na dva koloseka sve do svoje iznenadne smrti 1995. godine. Grupa je nastavila sa radom i još uvek nastupa.
Memorijalna ploča sa Hullovim imenom danas krasi koncertnu dvoranu Newcastle City Hall. Očigledno, njegov rad nije zaboravljen.