Ruke na prozoru

Alt.country se pokazao kao žilav fah. Da li je to zbog širokog kapaciteta žanra ili će biti da je zbog nekih songwritera raskošnog talenta?…

Negde pred kraj osamdesetih, nekadašnje beogradske Omladinske novine (NON) objavile su zanimljiv umetak o novoj muzičkoj sceni koja se pojavljivala sa druge strane Atlantskog okeana. Autor umetka je bio Aleksandar Saša Žikić, podrazumevalo se da je napisan ozbiljno i kompetentno, a bukvalno sve grupe koje je pomenuo u njemu ostavile su značajan trag u muzičkoj istoriji.

Tada sam prvi put čuo za grupu Blue Rodeo.

U tom trenutku slabe su bile šanse da detaljno poslušam sve ono o čemu je Saša pisao. Ušli smo u turbulentna vremena tokom devedesetih, kada je bilo važnije spašavati živu glavu, a od muzike se slušalo ono na šta se naletelo. U međuvremenu, Saša će mi postati jedan od najboljih prijatelja, a nešto od pomenutih grupa i ploča koje je imao stići će do Kragujevca. Vreme je pokazalo da je imao dobar osećaj za većinu grupa koje je uvrstio u umetak. A kada je prošla euforija za grunge muzikom, ispostavilo se da su Alt.country i Americana žilavi žanrovi – i danas su u fokusu naše pažnje.

Muzika koju izvodi Blue Rodeo je Alt.country, ali ovu kategorizaciju treba shvatiti uslovno. Preciznije bi bilo da kažem da je osnova njihove muzike u mekšoj varijanti rocka sa diskretnim prizvukom psihodelije, a blagi country ugođaj u aranžmanima je samo tu da popravi kompletan ugođaj. Pesme su odlično napisane, vrlo melodične i lepe se za uši.

Constellation (2018)Jezgro grupe čine dvojica songwritera, pevača i gitarista, Greg Keelor i Jim Cuddy. Grupa je do sada objavila 15 odličnih albuma, a u rodnoj Kanadi su osvojili sve što se može osvojiti od prestižnih nagrada. I to više puta. Usudio bih se reći da su tamo najpopularnija grupa čije pesme svi znaju.

Vremenom, Keelor i Cuddy su počeli da snimaju solističke albume. Treba li da napomenem da su i oni odlični? Potonji autor mi je posebno zanimljiv zbog opuštene atmosfere i laid-back ugođaja u pesmama. Uz to, fantastičan je pevač, a i pisanje stihova mu ide od ruke. Cuddy u svojim pesmama govori o običnim stvarima koje nas okružuju i svojim osećanjima.

I pull a pen out of my pack, put my hands upon the glass
Watch the people hurry, worry as they’re rushing past
As the days go by so slow and you know my worried mind
What’s up ahead? Is it worth what we have left behind?

You put your faith in me and I never let you down
If you fall I will be there
Nothing to gain by making promises you never keep
They just vanish in the air

There’s a shadow on this land, all the lies keep pouring out
We keep pushing forward, still, you know I have my doubts

I put my faith in you and you’ve never let me down
If I fall you will be there
Nothing to gain by making promises you never keep
They just vanish in the air

Not a single day goes by when I don’t think about us
Under starry cover, fondling hands upon each other
Throw my thoughts to the sky, times when we were
Fussing, fighting, not arriving, laughing as the sun is rising up

I walk around this crowded square, see the sun on a stranger’s face
As each day goes by we try to leave without a trace

You put your faith in me and I never let you down
If you fall I will be there
Nothing to gain by making promises you never keep
They just vanish in the air

Not a single day goes by when I don’t think about us
Under starry cover, fondling hands upon each other
Throw my thoughts to the sky, times when we were
Fussing, fighting, not arriving, laughing as the sun is rising up
Up

Pre par nedelja, Cuddy je izdao novi album Countrywide Soul. Sigurno se pitate zašto nisam nešto napisao o novim pesmama? Pa ljudi moji, ne mogu sve da stignem… Surprised smile

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

CAPTCHA ImageChange Image