Deset zvučnih slika (1): Cinema Paradiso

A sad jedan letnji eksperiment.

Malo smo pritisnuti životnim iskušenjima. I mada izgleda sasvim logično da bismo tokom letnjeg perioda morali da imamo više vremena na raspolaganju, nije tako. To pomalo ide u krajnosti među kojima nisu sve prijatne, pa ćemo zaobići opravdanja, da ne bi ispalo patetično.

Umesto toga, da ne bismo prerano proglasili letnju pauzu na Suštini pasijansa (koja pak neumitno sledi), nudimo vam jedan mali eksperiment.

Samo ovog puta, reč objašnjenja.

Tokom sledećih deset dana, u rubrici “Muzika za popodne” ćete pronaći deset zvučnih zapisa koje ne čini tzv. popularna, laka, svakodnevna muzika (ili kako je već zovete), već nešto što traži malčice koncentracije, pažnje i posvećenosti. Uopšte se nećemo upuštati u objašnjenja: nećete imati o čemu da čitate, osim ako ne budete sami krenuli u potragu, što svakako preporučujemo da učinite, ali tek posle slušanja muzike.

A kad prođe deset dana, popričaćemo malo ozbiljnije.

OK?