Deset zvučnih slika (10): Bitka staklenih suza

Mislili ste da nikad nećemo stići do ove tačke. Mislili ste da je oslikavanje završeno. Svašta ste mislili, je li tako?

Zaslikaj, pa za uho zadeni, kaže narodna poslovica. Mi samo usput dodajemo da muzika ne bi trebalo da ima svrhu generičke popune zvučnog prostora, već bi je valjalo koristiti kao motivator razmišljanja.

Plemenitost te ideje nam ne možete osporiti. Možete nas pak uhvatiti u krivini sa drugim argumentom, teškim i naizgled nepobedivim.

Ljudi nisu skloni zamaranju kada ne prepoznaju korist od zahtevanog truda. To naročito važi za razmišljanje. Nepobitno se zna da je razmišljanje najsloženija i u mnogim pogledima najteža disciplina poznata ljudskom rodu; to je i glavni razlog što tako malo ljudi uopšte pokušava da razmišlja, a tek mali procenat onih koji pokušavaju zapravo i stignu negde.

Razmišljanje je najteža disciplina poznata ljudskom rodu

I zato, kada neko od vas traži da angažujete onu protoplazmu između ušiju dok slušate muziku, pri čemu impliciramo i to da ste svoju pažnju usmerili na nešto za šta vam neko tako arogantno tvrdi da je vredno razmišljanja, to svakako nije lako prihvatiti tek tako. Međutim, ako je neko već uložio nekakav napor, makar i malen, da vam uopšte skrene pažnju na neku muziku, a da pritom očigledno nema nikakvu korist – ni satisfakciju povratne informacije, a kamoli nekakvu materijalnu dobit – tada bi možda bilo učtivo makar da pokušate.

– * –

Jedna mala digresija.

Takav pogled na ovo pitanje svakako ne predstavlja suštinu pasijansa – još uvek je otužno mali broj ljudi koji su razumeli u čemu je suština pasijansa uopšte, neprekidno brkajući suštinu sa ciljem igre – ali svakako predstavlja jedan od glavnih motivišućih činilaca muzike za popodne, jedine stalno aktivne rubrike na Suštini pasijansa.

Još uvek je otužno mali broj ljudi koji su razumeli u čemu je suština pasijansa uopšte.

Ne mogu da osporim mogućnost da smo se u tom pokušaju zbilja zaglavili u močvari dangube, ali ovu neveliku ekipu održava i saznanje da bavljenje tim muzičkim temama i pričama koje čine temelj njihovog postojanja nešto što zapravo nas same održava na površini. Da li je to pretenciozno? Ne znam. Možda jeste, ali mi bolje ne znamo. U jednom času, sve ovo je nekima od nas predstavljalo slamku za spas. Nekima se ta slamka pretvorila u lanac oko vrata, pa su se povukli da se ne bi podavili u obavezama; i to je u redu, što se nas tiče. Šef samuraja SP je naredio postupanje po nahođenju i ti čestiti ljudi se povode za tim naređenjem, kao što čini svako ko zna da je data reč svetinja.

Nego, da se vratimo na prvobitnu tezu.

– * –

O čemu je reč?

Dakle, jedan od redovnih autora je bio realno sprečen na jedan način, drugi autor je bio sprečen na drugi način; nećemo prepričavati zašto je to bilo tako, jer mi nismo tabloid. Ostali nisu bili upozoreni na nastupajući period, pa nisu imali kad da pomognu, a još nije bilo vreme da se proglasi letnji raspust i nastao je neželjeni vakuum.

Međutim, preostale su neke mogućnosti i mi smo pokrenuli jednu od njih.

Međutim, preostale su neke mogućnosti i mi smo pokrenuli jednu od njih. Potpuno mentalno rastrojen nakon muzičkog koncerta kakav nisam ni slutio da ću u životu pohađati, realno nesposoban da o tom iskustvu ispričam bilo šta suvislo i dostojno, iskoristio sam inerciju intenzivnog i razmišljanja o onome što se u meni dešavalo tih dana.

Elem, muzika King Crimsona je takva da vam ostavlja prostora na pretek da o tome što čujete gradite sopstvene ideje, slike ili mentalne građevine bilo kog oblika i agregatnog stanja. U mom slučaju, to su slike; kakve su to slike, ovog puta vam neću prepričavati. No, ekstrapolacijom sam došao do ideje da vam predstavim deset muzičkih komada, slučajno izabranih među onima za koje pouzdano znam da su u meni izazvali snažne spontane mentalne bure. Dao sam vam ih na raspolaganje, bez ikakve pretenzije i bez smaračine objašnjavanja činjenica i prosipanja linkova, sa prostom idejom da biste mogli i sami da pokušate da ulovite poneku sliku u sebi.

Uspehom bih smatrao da vam se to desilo barem jednom.

Uspehom bih smatrao da vam se to desilo barem jednom.

S obzirom na to da niste baš nešto preterano skloni komentarisanju na Suštini pasijansa, verovatno ću ostati uskraćen za saznanje o eventualnom ishodu ovog eksperimenta. Ako li vas pak zasvrbi tastatura, ne oklevajte da se ipak javite.

Znate, ima tu još nešto. Od vaše reakcije na ovo pisanje lako bi mogla da zavisi dalja sudbina ovog mesta.